Boja: izgubljena i pronađena
U zabilješkama jednog velikog slikara stoji da se ne slika bojama, nego osjećajima. Jedan drugi veliki slikar izjavio je da se ne slika osjećajima, nego bojama. Za rješenje aporije tih dvaju oprečnih stavova prizvat ćemo pjesnika Paula Valeryja. On tvrdi da se pjesma sastoji od stihova koji su nađeni, ali i od onih koji su napravljeni. Boje, baš kao i riječi umjetniku, dolaze (uglavnom, ponekad ili često) poput objave. Isto tako umjetnik bojama/riječima prilazi, traži ih. Uglavnom (ponekad ili često) ne nalazi ih u gotovom, upotrebljivom stanju pa ih izumljuje za svoje potrebe. Prvo zovemo inspiracijom, a drugo invencijom.
U likovnoj pedagogiji inspiraciju i invenciju induciramo putem motivacije za rješavanje taktički postavljenog likovnog problema. Paradoksalno, manje slobode daje više slobode - ograničenim sredstvima potičemo kreativnost. Opredjeljujući se za boju kao motiv i temu slikarskog istraživanja nastojali smo najprije eliminirati svaku kulturološku, psihološku, simboličku i ikoničku konotaciju i potražiti boju u njoj samoj. Boja je poseban izazov zbog njene sveprisutnosti, pa i prezasićenosti u nama i u svijetu; u svijetu umjetnosti pogotovo. Stoga, “da bismo pronašli boju, moramo je najprije izgubiti”.
Inicijalni poticaj za slikarsko istraživanje povodom ovogodišnjeg Festivala znanosti na temu “Boja” studenti/ce četvrte godine Odjela za nastavničke studije u Gospiću Sveučilišta u Zadru i njihov mentor potražili su u Kleeovim “magičnim kvadratima” i u Rhotkovim “obojenim poljima”. U prvoj od pet seansi istraživali smo mrežu od 35 (7x5) obojenih kvadrata. Zadatak je bio odabrati bilo koju boju i postaviti je u bilo koje polje, a potom u svako sljedeće polje staviti bilo koju drugu boju, pazeći da se ne dogodi ponavljanje. U početku studenti su birali gotove boje iz tuba, da bi već nakon nekoliko obojenih kvadrata miješanjem tražili nove, drugačije vrijednosti. Na sljedećim radovima išli smo u širenje polja boje pazeći da izbjegnemo bilo kakvu asocijativnost na predmet. Pratili smo kako boja “diše”. Uslijedili su radovi na različitim podlogama i s različitim materijalima. Ekstenzija boje počela je zahtijevati dinamiku nepravilnih ploha, polja su se povećavala i/ili smanjivala, podslikavanjem i nadslikavanjem studenti su gradili boju “iznutra”, dajući joj tijelo.
Situacija se mjestimično i otela kontroli u slučajevima kada je ekspresivna gesta “pojačala” djelovanje boja, no na takva prekoračenja likovni pedagog mora računati. Ako temperament učenika/studenta odvuče od glavne teme, to je najčešće pokazatelj njegove kreativnosti i potrebe da istražuje nepoznato, neotkriveno. Najvažnije je da studenti/ce – buduće učitelji/ce osvoje područje slobodnog izražavanja i osjete samopouzdanje u stvaranju, a to dolazi kao posljedica savladavanja ciljano postavljenih ograničenja. Boju smo na početku rasteretili od apriornih konotacija da bismo napravili mjesta za njenu epifaniju i inkarnaciju u slikarskom procesu.
doc. dr. art. Marijan Richter
Likovne radove ostvarili su studentice i student 4. godine Odjela za nastavničke studije u Gospiću Sveučilišta u Zadru pod vodstvom mentora doc. dr. art. Marijana Richtera:
Annarayna Ahmetašević, Antonio Bektić, Kristina Binički, Ana Dujmović, Marina Fajtić, Helena Flegar, Doris Glad, Monika Goreta, Ana Marija Jeneš, Kristina Jurković, Matea Koren, Kristina Kukuljević, Ana Levar, Ivana Matasić, Slavica Mudrovčić, Matea Požega, Kristina Prpić, Tajana Puškarić, Katarina Vukelić, Kristina Talaja
Fotogaleriju možete pogledati ovdje.