Dva doma
Knjiga Jasne Čapo o gastarbajterima i njihovim potomcima (transnacionalne generacije) plod je petnaestogodišnjeg istraživanja kvalitativnom metodologijom. Oba ta aspekta čine izuzetnu kvalitetu ove studije. Kulturnoantropološka metodologija omogućava pristup individualnim pričama i obiteljskim kontekstima — drugim riječima, pristup ljudima. Dugotrajnost istraživanja pak omogućuje uvid u dinamiku života. Gastarbajteri, koji su dosad najčešće figurirali u znanstvenoj literaturi kao statistički broj, a u popularnoj kulturi kao karikatura ili stereotip, u ovoj studiji su zbiljski ljudi u dugome životnome vijeku, sa svim dobrobitima i teškoćama, radostima i bolima odluke da odu raditi u inozemstvo. Kroz te živote prelamaju se političko-ekonomski i društveni trendovi koje autorica detaljno ispisuje, ali u središtu autoričine etnografije uvijek je čovjek, onaj koji te trendove živi, gradeći transnacionalni socijalni prostor. Njegova je pak glavna karakteristika uključivost — uključuje dvije države, dva doma i hibridne identitete koji uključuju i hrvatsko i njemačko. (Valentina Gulin Zrnić)
Monografija Dva doma rezultat je autoričina dugogodišnjeg bavljenja migracijskim temama iz etnološke i kulturnoantropološke perspektive te svojevrsna kruna njezina dosadašnjega etnološkog rada. Kreativno osmišljenim metodološkim instrumentarijem u sklopu kvalitativne istraživačke paradigme, Jasna Čapo ekstrahira iz narativa svojih brojnih sugovornika ključne teme i koncepte koji su differentia specifica života i razmišljanja hrvatskih radnih migranata u Njemačkoj i njihovih potomaka ispisujući monumentalnu znanstvenu sagu o jednoj velikoj na-cionalnoj i transnacionalnoj temi: hrvatsko-njemačkome svagdanu i blagdanu. Odgovarajuće narativne analize i interpretacije argumentirano i virtuozno uklapa u interdisciplinarni okvir etnologije i kulturne antropologije, demografije i sociolo-gije, političke, društvene i kulturne povijesti te povijesti znanosti. (Velimir Piškorec)
Studija nudi dubinske uvide u kompleksnost migracijskih putanja, motiva, osobnih i obiteljskih sudbina iseljenika iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine koji su od 1960-ih naovamo mijenjali zavičajno, domaće i poznato podneblje s gospodarski prosperitetnijim i donekle socijalno sigurnijim njemačkim tržištem rada. Kroz longitudinalno istraživanje o životima onih koji su nekoć u očima bivšeg režima smatrani “radnicima na privremenom radu u inozemstvu”, autorica etnografski utemeljeno, analitički britko i spisateljski pitko, opisuje i analizira fenomen gastarbajterstva obogaćujući tako ne samo teorijski okvir u polju migracijskih studija, nego i empirijske uvide nužne za svako buduće istraživanje ove specifične teme. Unutar transnacionalne istraživačke paradigme autorica zadobiva i održava dugogodišnje povjerenje svojih brojnih kazivača, te analitički minuciozno rekonstruira mitove, narative i ideologeme o njihovoj privremenosti, povratku i (re)migraciji, a potom prezentira zaključke koji potiču na razmišljanje o životu i identitetima migranata i njihovih potomaka, posebice o dinamičnim procesima njihova uključivanja u društvo, bivanja, vezanosti i pripadanja, dvodomnosti i učestale mobilnosti u transnacionalnom socijalnom prostoru. (Drago Župarić-Iljić)