Pjesma mjeseca

Svakog mjeseca tijekom 2017., u posebno izrađenom okviru, izlažemo  – pjesmu mjeseca – pjesmu nekog od suvremenih hrvatskih pjesnika, a ponajprije onih koji su nastanjeni u našem kvartu ili smo s njima i dosada surađivali.
 
Za trajanja pjesme mjeseca mladi grafičari, sadašnji ili bivši učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna ili Akademije likovnih umjetnosti, pod mentorstvom profesora Jure Kokeze,  likovno obrađuju pjesmu. Sve to se tijekom godine slaže u Mapu.
 
Projekt u prosincu rezultira izložbom Ispisi / Otisci 12 mjeseci kada ćemo okupiti sve autore - pjesnike i likovnjake. Planiramo izložbu predstaviti i virtualno te kao pjesničko-grafičku mapu Ispisi / Otisci 12 mjeseci.

Tim povodom, tijekom godine organiziramo i kvartovske pjesničke susrete – KVARTale!

Svoje su nam pjesme darovali: Dorta Jagić, Sanja Baković, Tomislav Zajec, Tihomir Matko Turčinović, Lidija Bajuk, Sanja Lovrenčić, Vojislav Mataga, Zvjezdana Jembrih, Ivan Šamija, Miroslav Mićanović, Ružica Cindori i Branko Čegec.

Angažirani grafičari: Agata Lučić, Nikola Grabovac, Sanda Črnelč, Lora Elezović, Marija Kokeza Roginić, Dominik Vuković, Teo Kiš, Ena Bajuk, Irma Magdalena Ranok, Anamarija Kerošević, Mia Matijević i Matea Šiprak.
 
Projektom nastojimo skrenuti pozornost na poeziju i na klasične grafičke tehnike. Posrijedi je suptilna je interakcija kojom se dva medija međusobno oplemenjuju, a angažirani kreativci udružuju na neponovljiv način. Spojem pjesništva i likovnosti nastojimo afirmirati pomalo zaboravljene i marginalizirane kulturne vrijednosti, ali njihov sinkretizam ukazuje i na  nova promišljanja u ovim umjetničkim područjima.


Prosinac: Sanja Lovrenčić
 

životinjski svijet   ptičja   bezbrojna krila rastu iz leđa i gase se –                               letiš? zašto ne letiš?   svaki trenutak prekratak za uzlet sklapanje krila naporno obično otpadnu sama sada ne žele –            pa onda kreni, takva, prema plaži     riblja –           izvuci samu sebe iz tog mora!   kako bih mogla to htjeti sa svim blistavim            krljuštima što niknu čim osjete vodu              pričekaj oseku ocrtaj crnim –   svjetlost treperi oko svake stvari i ne gasi se   ...   pod kopita podmećući strminu da put k citadeli bude duži izmišljajući košare i koloture noseći potporu još jednom gradu pod opsadom:           riječi u vrčevima žita      i već se prelijeva prelijeva lijeva preko zidina ta sreća

Fotogaleriju pogledajte ovdje.