Dragi svi, u Knjižnici Augusta Cesarca, Ravnice na Odjelu za djecu i mlade, u četvrtak, 12. studenoga u 10 sati bit će predstavljena slikovnica za djecu i odrasle naziva Šarene priče.

Priče koje čine slikovnicu Šarene priče ispričali su prijatelji i prijateljice, novi i stari članovi hrvatskog društva, one dolaze iz različitih kultura i vremena. Ispričane su s ciljem da nam prenesu neke trenutke iz svojih života. Ti trenutci su djelomično isprepleteni stvarnošću, a djelomično fikcijom. Pripovijedanjem svojih priča dali su nam priliku da bolje spoznamo svijet kojeg smo dio, a time i sebe same.

Šarene priče su plod uspješne suradnje Centra za mirovne studije, ilustratora slikovnice - studenti dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu - Petre Vrdoljak i Maria Jekića, prijatelja koji su im prepričavali priče te Etnografskog muzeja.
Slikovnica je prvenstveno namijenjena odgojno-obrazovnim ustanovama koje kroz nju mogu promovirati interkulturalno učenje.

"Još jedan hvalevrijedan projekt o izbjeglištvu i azilantima/icama predstavljen je sredinom svibnja u Etnografskom muzeju. Radi se o promociji slikovnice za djecu i odrasle 'Šarene priče'. Ilustraciju su napravili/e studenti i studentice dizajna: Anta Bučević – priča s Kosova, Slavica Frakaš – priča iz Hrvatske, Mario Jekić – priča iz Tunisa, Ana Somek – priča iz Pakistana, Petra Vrdoljak – priča iz Irana; te djeca iz dječjeg vrtića Travno – priča iz Afganistana. Studenti/ce su dječje crteže skenirali/e te ih sve ukomponirali/e u ilustracije za priču iz Afganistana.

"Ideja za slikovnicu "Šarene priče" nastala je tijekom zajedničkog razgovora s izbjeglicom iz Afganistana koji mi je prepričao običaj iz njegova djetinjstva. Radilo se o večernjim okupljanjima na kojima su žene djeci u susjedstvu prepričavale priče, koristeći tkaninu i konac – koncem bi vezle tkaninu i na taj način pričale priču. Djeca su tako imala priliku čuti, ali i vizualno stvoriti sliku o priči kroz vezenje. Nakon tog razgovora, palo nam je napamet da i s drugim izbjeglicama i migrantima pričamo o pričama koje su im pričali kada su bili djeca te kroz te priče približimo hrvatskom društvu raznolike kulture. Ispostavilo se da se priče diljem svijeta pričaju na vrlo slične načine, u Afganistanu ih pričaju žene, u Iranu i Pakistanu bake i djedovi, na Kosovu u školi. Priče iz slikovnice su isprepleten fikcijom i stvarnošću – pa su tako i neki likovi fiktivni, a neki stvarni. (...)

U stvaranju slikovnice, osim studenata i studentica dizajna, te djece iz dječjeg vrtića Travno, sudjelovali su docentica Ivana Fabrio, suradnica Centra za mirovne studije Tatjana Vlašić, te osobe koje su priče ispričale: Naseem, Reda, Ina, Amin, Mirsad i Mirjana. Proces stvaranja slikovnice trajao je četiri mjeseca te je obuhvaćao suradnju svih uključenih. Studenti/ice su se susreli/e s izbjeglicama i migrantima/icama te s njima razgovarali/e i tako prikupili/e priče koje su kasnije zajedno oblikovali u tekst. Svaki/a student/ica je razgovarao/la s jednom osobom, a osim priče, prikupljali su i informacije o zemljama porijekla izbjeglica. (...) Pa su tako saznali da u Pakistanu postoje slijepi delfini, da u Afganistanu postoji ženska kriket momčad, da iz Irana potječe perzijska mačka, da 70 posto stanovništva na Kosovu čine mladi ispod 35 godina i slično.
Posebno vrijedan doprinos stvaranju slikovnice dala su djeca iz vrtića Travno, kojima je Tanja Vlašić čitala priču iz Afganistana te su djeca na temelju onoga što su čula nacrtala crteže koji su također postali dio slikovnice. (...)
Slikovnica je namijenjena djeci i odraslima, da je čitaju i o njoj razgovaraju. (...)

"CMS je zagovaratelj uvođenja građanskog odgoja u škole koji unutar svog kurikuluma obrađuje interkulturalizam, a ova je slikovnica materijal s kojim se može otvarati dijalog o interkulturalizmu, različitostima i raznim istinama koje postoje u našem društvu". (...)"