Siniša Labrović: Gloria
objašnjenje 2
Gusle su mitski instrument balkanskih prostora, oruđe slavljenja stvarnih i izmišljenih junaka, a često i zločinaca, i vjerojatno jedna od važnijih metafora prošlih ratova. Desetercima se prenosila patrijarhalna, maskulina, militaristička i autoritarna etika i vrijednosti koje su neupitne, skoro vječne. Gloria je 'ženski' časopis koji prati trendove i modu, daje savjete o njezi tijela, partnerskim odnosima i uređenju kuće, piše o slavnima i uspješnima, objavljuje ljubavne romantične romane, ima stalnu rubriku "S kraljevskih dvora", ali nisu to više vojničke vladarske kuće, nego aristokracija koju se prati zbog glamura, skandala, ljubavnih i drugih afera. Gloria ne voli uznemiravati svoje čitatelje teškim temama, politikom, socijalom, nesrećama, bolesnima. Većina tekstova je napisana tako da se bez grižnje savjesti mogu zaboraviti odmah nakon čitanja. Moj se performans također zove Gloria. Dio tekstova i kolumni po kojima je Gloria prepoznatljiva i zbog kojih je među najprodavanijim našim časopisima prepjevao sam u narodne epske deseterce, i pjevam ih uz svirku na guslama. Mogli bismo reći kako Gloria reprezentira konzumerističku i eskapističku kulturu zrelog kapitalizma. Zbog toga sam spojio gusle s Gloriom kako bi u međusobnom, rekli bi, dekonstruiranju, opozitne društvene vrijednosti koje reprezentiraju bile još istaknutije. Uz zrno humora, nadam se.
objašnjenje 1
Ovaj prvi dio je naknadno tumačenje u mom pokušaju da se dobacim do kakvog takvog teoretskog diskursa. Izvorniji dio je u mojoj djetinjoj fascinaciji zvukom i izgledom gusala. Također, kad sam malo porastao, osam godina sam u Sinju bio bez stalnog zaposlenja pa sam dosta vremena proveo na skrbi svoje sestre i njene obitelji. Tamo sam susreo Gloriju koju smo dobivali s tjedan zakašnjenja. Bili smo druga čitalačka ruka, i zaljubio se na prvi pogled. Posebno su me fascinirale dvije vrste tekstova. Prvo su priče o nesretnim ljubavima. Imao sam duge periode bez djevojke pa su mi ti tekstovi pružali nadu i utjehu da ću i ja jednom, kad stanem na svoje financijske noge i steknem minimalan društveni ugled, biti voljen i ostavljen.
Drugo su recepti. Uživljeno čitanje recepata davali bi mi često osjećaj kao da sam rečeni recept i pojeo. A, opet, recept omogućuje stanoviti intelektualni užitak jer se tu ne radi samo o jedenju i žderanju, nego je to kultura. I tu bih se izdovoljio svakom biću potrebnim osjećajem pripadnosti misaonim elitistima i riješio osjećaja krivnje koji dobro prežderavanje dobrim receptima prati.
I identitet, naravno. Jer sam tako često bio Hrvat, ali i pripadnik raznih zavičajnosti. A u sretnim trenucima i stanovnik svijeta, tzv. kozmopolit. Fasciniranost receptima rezultat je možda i činjenice da sam ništa ne znam skuhati. I još jedne, ali o njoj ne bih. No, nadam se da ću, kada jednom steknem stanoviti ugled, i ja izdati knjigu recepata.
Siniša Labrović
Životopis:
Siniša Labrović, od majke Šime i oca Petra.
Rođen sam 12. veljače 1965.
Sve ostalo je, uza sav trud, bilo slučajno.
Nastavio bih, ali me tjera pišati. Oprostite!
kontakt:
098.178.36.04
mail: sinisa.labrovic@gmail.com