Slika grada – grad kao slika

Studentska grupa 3. godine Odjela za nastavničke studije u Gospiću Sveučilišta u Zadru ostvarila je projekt Slika grada – grad kao slika. Promišljanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Gospića rezultiralo je vizualnolikovnim preoblikovanjem fotografija odabranih pročelja zgrada u povijesnoj jezgri grada. Izloženi radovi nastali su pod mentorskim vodstvom doc. dr. art. Marijana Richtera na kolegiju Slikarstvo, u razdoblju od ožujka do svibnja 2017. godine. Izložba s pratećim katalogom realizirana je u svibnju u Muzeju Like Gospić te u lipnju u zgradi Sveučilišta u Zadru. Izložba je nastala na temu vrijeme, vezanu uz Festival znanosti.

Studenti koji su sudjelovali u projektu:
Ana Baričević, Iva Bogdanović, Barbara Bogić, Katarina Bunčić, Andrea Demin, Ivona Ivić, Antonela Katić, Ana Kokot, Anamarija Kovačević, Elizabeta Kukić, Marijana Markovinović, Ana Martinjak, Dalia Pašić, Katarina Prebeg, Josipa Raić, Nita Ratković, Marija Romac, Ana Rukavina, Silvija Šreter, Martina Štrk i Ivana Žgela

 
„Osim sigurnosti, grad bi žitelju trebao pružiti i osjećaj gradske sreće - tako je mislio još Aristotel. To je najbolje znao Baudelaire kojem dugujemo pojam flaneur, što označava šetača dokoličara, ali i građanina s darom opažanja i sudjelovanja u događanju grada. Naime, grad nije samo arhitektura, njega čine i njegovi stanovnici. Prolaženjem, zastajanjem, susretima, žamorom, a ponajprije vlastitim doživljajem prostora, građani grad-imenicu pretvaraju u grad-glagol, u grad koji živi. Grad je živa slika u kojoj je svatko od nas čas na pozornici, čas u gledalištu. Mi vidimo (zapravo osjećamo) prostor, ali ga i neprestano proizvodimo čitavim svojim tijelom.
 
U malim gradovima ima nečeg što nedostaje novoizgrađenim velegradovima. To je prije svega intimni prostor stare gradske jezgre izrasle oko središnjeg trga. Trg u malom gradu ima ulogu dnevne sobe na otvorenom, on poput vitalnog organa u sebe prima i otpušta ulice-arterije prema parku, rijeci, tržnici, kolodvoru. Pjesnik kaže da je trg sunčalište egzistencija, a mi bismo mogli reći da u malom gradu trg ima nešto zavičajno, nešto od onog prvotnog raskršća – ishodišta iz kojeg izviru i kamo uviru putovi. Tamo gdje su se nekoć križali putovi, taj križ-raskrižje označuje topos, ishodište grada.
 
Do starogradskog trga stiže se kojekako, ali njime valja proći pješice. Nije neobično što revitalizacija starih gradskih jezgri podrazumijeva uspostavljanje pješačkih zona. Ponovnim uvođenjem pješačke zone između katedrale, bivšeg hotela i župnog dvora, Gospić bi oživio staru gradsku jezgru i dobio svoj katedralni trg. Zgrade uz katedralu moglo bi se redizajnirati minimalnim zahvatima na pročeljima, tako da tvore skladnu cjelinu kulturno-povijesne jezgre.
 
Intervencijama crtežom, bojom, kolažom, fotomontažom na uvećanim fotografijama odabranih pročelja zgrada, studentice treće godine Odjela za nastavničke studije u Gospiću su u sklopu kolegija Slikarstvo istraživale mogućnosti likovno-estetske preobrazbe tih objekata. Na izložbi je prezentiran njihov interes za problem redefinicije na slikarskoj, arhitektonskoj i urbanističkoj razini. Osim kreativnih i maštovitih rješenja, u ovim radovima očituje se i potreba njihovih autora da aktivno djeluju u našem zajedničkom životnom prostoru.
 
Na kolegijima iz umjetničkog područja naše studente potičemo da uoče međuodnose u umjetničkom djelu (i u svakoj uređenoj cjelini) najprije na razini vizualno-likovnog teksta, a potom i na razini umjetničkog, povijesnog, antropološkog, fenomenološkog konteksta. Na našem učiteljskom studiju kontekst se poglavito odnosi na kulturnu i prirodnu baštinu. Upravo stoga smo kao poticaj za likovni rad odabrali zavičajnu temu grada, odnosno redefiniranje pročelja pojedinih zgrada.
 
Od snimanja objekata, preko crtanja, slikanja, kolaža i fotomontaža do postavljanja izložbe prošlo je šest tjedana posvećenog rada na ovoj temi. Likovni pristup i rezultati u skladu su s ciljem nastavnog programa, a to je kreativni rad s djecom.“