Stihotron - Evelina Rudan
Evelina Rudan
(koja je svečano proglašena 20. travnja na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se
dvotjedno smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
Sedma predsjedateljica Republike stiha
od 19. lipnja do 19. lipnja do 03. srpnja 2017. godine
je suvremena hrvatska pjesnikinja Evelina Rudan.
Evelina Rudan Kapec (Pula, 1971).
Rodom iz sela Rudani kod Žminja. Kroatistiku i južnoslavensku filologiju diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti te voditeljica i suvoditeljica više izvannastavnih aktivnosti radila je u Pazinskom kolegiju - klasičnoj gimnaziji, dok je u nakladničkom poduzeću Josip Turčinović d.o.o. u Pazinu obavljala dužnosti lektorice, novinarke i urednice.
Od 2000. do 2003. godine bila je tajnica Zagrebačke slavističke škole. Kao znanstvena novakinja od 2000. godine radi na Katedri za hrvatsku usmenu književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sudjeluje na projektu Novi zapisi hrvatske usmene književnosti. U sklopu svog znanstvenog rada bavila se arhiviranjem i klasificiranjem suvremenih zapisa, a terenska istraživanja je provodila u Slavoniji i Zagrebu te u Istri gdje je prikupila četrdesetak rukopisnih i audio-zbirki.
Doktorsku disertaciju pod naslovom: Nadnaravna bića i pojave u usmenim predajama u Istri obranila je 2010. godine.
Autorica s obitelji živi u Sesvetama i radi u Zagrebu na FF-u trenutno kao predstojnica Katedre za hrvatsku usmenu književnost.
Objavila je zbirke pjesama: Sve ča mi rabi ovega prolića (2000); Posljednja topla noć (2002, zajedno sa Slađanom Lipovcem i Denisom Peričićem); Uvjerljiv vrt u elektroničkom obliku (2003, www. E-books.com.mk, na hrvatskom i engleskom, prijevod Hana Dada Banak), Breki i ćuki (2008) i Pristojne ptice (2008).
Poeziju je objavljivala u domaćoj periodici (Quorum, Nova Istra, Marulić, Spectrum, Vijenac, Petica) i na programima Hrvatskog radija. Poezija joj je zastupljena u nekoliko pregleda i antologija (T. Vuković: Off-line hrvatskog pejsništva devedesetih, 2001; J. Hudolin, N. Rizvanović: Nori poštarji stopaju v mesto, 2005, M. Stojević: Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća, 2007), a neke su joj pjesme prevedene na slovenski, češki, engleski, njemački, španjolski talijanski i nizozemski (ovo posljednje u okviru sudjelovanja na poetskom bijenalu Literair Paspoort 2004).
Godine 2007. dobila je književnu nagradu Grada Rijeke Drago Gervais za rukopis zbirke Breki i ćuki, a 2008. nagradu Općine Žminj za značajni doprinos očuvanju čakavske jezične baštine.
Dies illa, dies irae
Ljubi, piši i govori,
sanjaj, briši i otvori
neku knjigu koja pjeva
jer kad mračni ljudi
mračne pruge stvore
vlakovima ljupkih drški
mlinovima tupih kosti
i jelena jednog kad potvore
rogovljem kad ga svežu
zvuk je mjesto
ono mjesto
ono ljupko, skrito mjesto
kamo uvijek možeš zaći
salit oblik, salit dušu
salit noge i ramena
vječne čigre što se vrti
i dosta ti je.
(Evelina Rudan)
Vidi i sljedeće:
http://kroat.ffzg.unizg.hr/index.php/usmena-knjizevnost1/72-evelina-rudan
http://istrapedia.hr/hrv/1732/rudan-kapec-evelina/istra-a-z/
http://legendfest.hr/wp-content/uploads/2017/02/Jure-Grando-fenomen.Evelina-Rudan-.pdf
http://booksa.hr/zadacnica/poezija/evelina-rudan
https://www.youtube.com/watch?v=iHOVXumEWNg
http://www.versopolis.com/poet/25/evelina-rudan/poem/191/pjesma-o-tome