Stručni skup povodom 40 godina Galerije Prozori
Društveni potencijali hibridnih javnih kulturnih prostora i rubnih umjetničkih praksi
Mjesto održavanja: Galerija Prozori, Knjižnica S. S. Kranjčevića, Zagreb, 9. 10. – 11. 10. 2018.
Organizator: Galerija Prozori, Knjižnica S. S. Kranjčevića, Knjižnice grada Zagreba
Prijava sudjelovanja: stručni skup otvoren je za sudjelovanje bez kotizacije. Zbog ograničenog prostornog kapaciteta, potrebno je prijaviti se do 5. 10. 2018. Prijave: prozori.galerija@gmail.com.
Opširnije
Predavanja i radionice objedinjeni su nazivom „Društveni potencijali hibridnih javnih kulturnih prostora i rubnih umjetničkih praksi“, kojim će se propitati transformativni potencijali rubnih područja različitih praksi, odnosno mjesta preklapanja kulturnih ustanova i društvenih praksi na sjecištima umjetničkog, edukativnog i aktivističkog djelovanja.
Program polazi od pozicije Galerije Prozori koja kroz četrdeset godina supostojanja s knjižnicom propituje moguće relacije dvaju prostora, njihovih namjena, metoda, strategija i djelovanja u smjeru uspostavljanja aktivnog i semantički heterogenog javnog prostora koji može potaknuti promjenu perspektive u odnosu na zadani poredak i otvoriti dijalog u smjeru društvenih pomaka. U okvirima knjižničarstva navedeno uključuje reaktualizaciju kritičkih teorija, uvođenje kritičkog bibliotekarstva u knjižničarsku praksu te koncepta knjižnice kao agonističkog prostora, što sve zajedno može doprinijeti stvaranju drukčijih prostornih i semantičkih konfiguracija na mjestima preklapanja knjižničarstva, umjetnosti i aktivističkog djelovanja. U okviru suvremene umjetnosti uključuje interdisciplinarni pristup, participativnost, širenje područja djelovanja te otvaranje umjetnosti prema novoj publici.
Seminar obuhvaća rubne umjetničke/edukativne/kritičke/knjižničarske prakse predstavljene kroz predavanja i radionice s ciljem propitivanja moguće metodologije, kao i potencijala interdisciplinarnosti, u stvaranju novih paradigmi. Drugim riječima, istražuje vrijednost koja nastaje na presjeku različitih disciplina, a koju tematiziramo kao nešto novo.
Sudionici:
- BLOK (Kustoski kolektiv, Zagreb, Hrvatska)
- Irena Borić (slobodna kustosica, Maribor, Slovenija)
- Mario Hibert (Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo, Filozofski fakultet, Sarajevo, BIH)
- Maja Hodošček (vizualna umjetnica, Celje, Slovenija)
- Hrvoje Jurić (Filozofski fakultet, Zagreb)
- ŠKART (umjetnički kolektiv, Beograd, Srbija).
- Teuku Ferdiansyah Thajib (umjetnički kolektiv KUNCI, Indonezija)
- WochenKlausur (umjetnički kolektiv Beč, Austrija)
Izložba: Sandro Đukić: Goli express
Način rada: pozvana izlaganja s raspravom (30 minuta) i radionica.
Raspored:
9. 10.
15 h – 18 h
Maja Hodošček: Kako učiti zajedno? (radionica je namijenjena srednjoškolcima)
19 h
Sandro Đukić: Goli express, otvorenje izložbe
10. 10.
11 h – 14 h
Transformativni potencijal rubnih društvenih praksi, predavanja
11 h – Uvod: Irena Bekić, Petra Dolanjski
11.15 h – Mario Hibert
11. 45 h – Irena Borić
Pauza
12.45 h – Umjetnički kolektiv ŠKART, Đorđe Balmazović
13.15 h – WochenKlausur, Karl Seiringer i Martina Reuter
Pauza
15 h – 18 h
Maja Hodošček: Kako učiti zajedno? (nastavak radionice)
11. 10.
11 h – 14 h
Alternativne edukativne prakse, predavanja
11 h - Hrvoje Jurić
11.30 h – BLOK, Ana Kutleša i Vesna Vuković
Pauza
12.30 h – Teuku Ferdiansyah Thajib
13.00 h – Maja Hodošček
13.30 h ručak
15 h – 18 h
Teuku Ferdiansyah Thajib
K za knjižnice: klučne riječi za aktiviranje knjižnice kao zajedničkog javnog prostora (radionica)
Napomena
Ako želite pohađati radionicu, molimo vas da to navedete u prijavi kako bismo vam osigurali mjesto. Predviđen broj polaznika radionice je deset.
Za sve sudionike osiguran je ručak i osvježenje u pauzama.
Osobe za kontakt:
Irena Bekić
Telefon: 01/2318-596
E-adresa: irena.bekic@kgz.hr
Petra Dolanjski
Telefon: 01/2318-596
E-adresa: petra.dolanjski@kgz.hr
Skup je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Austrijskog kulturnog foruma.
Sažeci
BLOK
BLOK je kustoski kolektiv koji djeluje na sjecištu umjetnosti, urbanog istraživanja i političkog aktivizma. Naši su projekti zamišljeni i realizirani kao platforme za udruženi rad umjetnika, kustosa, istraživača, političkih aktivista i svih zainteresiranih za politiku prostora, proizvodnju zajedničkog, demokratizaciju kulture te za refleksiju umjetničkih praksi iz perspektive njihovih društvenih i proizvodnih uvjeta.
Polazeći od uvjerenja kako je umjetnost neodvojiva od sveukupnosti proizvodnih odnosa u kojima nastaje, cirkulira i (u) kojima se reproducira, naši su se projekti prožeti kritikom dominantne ideologije o umjetničkoj autonomiji. Stoga redovito uključuju historijsko-materijalističku kritiku umjetničke proizvodnje i povijesti umjetnosti. Prezentacija će se fokusirati na dva recentnija primjera: Zagrebački trgovi ne pamte žene i Politička škola za umjetnike (i sve zainteresirane) koji imaju naglašen edukacijski karakter, ali koristeći različite formate.
Zagrebački trgovi ne pamte žene autorski je projekt iz 2015. godine s agendom kritičkog pozicioniranja prema klasnim i rodnim politikama kreiranja memorije u javnom prostoru Zagreba. Temelji se na istraživanju ženske plastike, s jedne strane reprezentacijom žene (spomenika podignutih u čast znamenitim ženama, javne reprezentacije nagog ženskog tijela, javne reprezentacije ženskog subjekta u antifašističkoj borbi i socijalističkoj revoluciji) te, s druge strane, ženama kao autoricama skulptura (tematske preokupacije kiparica, ali i povijesno-političke okolnosti postavljanja njihovih radova u javnom prostoru i uopće ulaska žena u polje umjetničke proizvodnje). Projekt je kroz sistemsku kritiku institucija, kako onih na vlasti koje izravno diktiraju trendove tako i onih obrazovnih koje ponavljaju društvene mehanizme potlačivanja žena, otvorio drugačije čitanje javnog prostora.
Politička škola za umjetnike (i sve zainteresirane) je obrazovni program koji nudi temeljna znanja i aparat za sistemsku analizu kapitalizma te pozadinu za promišljanje socijalističke alternative, uz poseban naglasak na ulogu i mjesto umjetnosti u njima. Pokrenut je 2016. godine, a motivacija za organiziranjem takvog programa bile je dvostruka: s jedne strane, radi se o reakciji na suvremene transformacije u polju obrazovanja, i posebno umjetničkog obrazovanja te, s druge, o reakciji na transformacije političkog polja i posljedice ovog restrukturiranja na umjetnost: pojava specifičnog žanra političke umjetnosti (ili angažirane umjetnosti, umjetnosti društvene prakse) koja cirkulira umjetničkim institucijama, očišćena od artikulirane političke agende i bez povezanosti s bazom. (BLOK)
IRENA BORIĆ
NAPUŠTANJE UMJETNOSTI
Izlaganje će se osvrnuti na edukacijske umjetničke projekte koji reagiraju na kontekst u kojem nastaju i često predstavljaju jedinu smislenu reakciju na postojeće društveno-političke probleme. Polazeći od umjetničke prakse Suzanne Lacy i Beatriz Santiago Muñoz, bit će predstavljena dva principa umjetničkih edukativnih strategija. S druge strane, na primjerima edukativnih programa koje su pokrenule različite institucije, organizacije i manifestacije, postavlja se pitanje zašto su takvi programi sve prisutniji u okviru proizvodnje kulturnog sadržaja? (I.B)
MARIO HIBERT
HACK THE POWER BACK
Decentralizacijom sredstava za proizvodnju i centralizacijom proizvodnih odnosa (Apprich, 2013), “kultura mašina” (Finn, 2017), diskursom o tehnološkoj racionalnosti, transponirana je u sam epicentar “društvenosti”. Postupnom normalizacijom datafikacijske i algoritmizacijske epistemologije, kojom se zamagljuje razumijevanje materijalnosti kontrole, ujedno se previđa uloga i funkcija softverskog koda kao „indeksa digitalne kulture“ (Berry, 2011). “Spektakl dezintegracije” (Wark, 2011), distribuiran preko kognitivnih platformi, nije tek mutirao u medijske fragmente već integrirao digitalni rad u nevidljive infrastrukture “društva metapodataka” (Pasquinelli, 2015). Naime, naivnim ili nesvjesnim povjerenjem u ekosistem umreženih medija i ideologiju datafikacije (datafication), transformacijom društvenih činova u kvantificirane velike podatke na online platformama, uspostavljena je nova paradigma u znanosti i društvu koja se očituje u ideološkom povezivanju vlada, biznisa i akademske zajednice na osnovu problematičnih ontoloških i epistemoloških tvrdnji koje, kao dio šire logike društvenih medija, pokazuju karakteristike široko rasprostranjenih sekularnih uvjerenja (van Dijck, 2014).
Sa druge strane, imajući u vidu mogućnosti alternativnih društvenih praksi, pokušat ću sintagmom “taktičko bibliotekarstvo” sugerirati kako se eksperimentiranjem s postmedijskim tehnologijama, u kontekstu kontrakulturalne ekologije, aktualiziraju mikropolitike otpora – biblioteke iz sjene – kao odgovor na rastuću privatizaciju obrazovanja i režim tehnološkog komodificiranja informacija i znanja, drugim riječima, kako se praksama gradnje “fragilnih infrastruktura znanja” (Medak i Mars, 2015), socio-tehničkom reapropijacijom, tj. proizvodnjom tzv. digitalnih zajedničkih dobara (digital commons), potencijalno, gradi nova politička subjektivnost. (M.H.)
HRVOJE JURIĆ
OBRAZOVANJE I SLOBODA: SLOBODARSKI POGLEDI NA PROBLEME OBRAZOVANJA
Otkako se promišlja i raspravlja o obrazovanju (a s obzirom na zapadnjački kulturni krug može se reći: od antičke grčke i rimske filozofije, preko srednjovjekovne skolastike, do novoga vijeka, osobito prosvjetiteljskih shvaćanja koja su uvelike odredila daljnji razvoj, uključujući suvremene teorije obrazovanja), obrazovanje, uz teorijsko-znanstvenu, ima naglašenu praktičku, odnosno etičku, socijalnu i političku važnost. Budući da je sloboda ključni pojam etičkih, socijalnih i političkih teorija, obrazovanje je, na ovaj ili onaj način, uvijek bilo poimano kao obrazovanje slobodnoga čovjeka ili obrazovanje za slobodu. Međutim, činjenica da se o obrazovanju uglavnom govori kao o sistematskom obrazovanju te da se ono uvijek odvija u okviru nekog (socijalnog, ekonomskog, političkog) sistema, s njemu odgovarajućom ideologijom, stvara napetost, ako ne i paradoks, u odnosu intendirane slobode i neizbježne represije. U ovom izlaganju tematizirat će se spomenuti konteksti, pitanja i proturječja, pri čemu će se istaknuti slobodarski, pogotovo anarhistički pristupi problematici obrazovanja, kao i neki aktualni (lokalni i globalni) problemi u sferi obrazovanja.
KOLEKTIV ŠKART
999 KARAKTERA
Grupa Škart nastala je 1990. u grafičkom ateljeu Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, Jugoslaviji. Prvih deset godina umnožavali smo pesme i slike i delili ih prolaznicima na ulicama pokušavajući na taj način da komuniciramo. Takve akcije proizvode iznenađenje, ali nije izvesno kakav je njihov dalji učinak. Kratke umetničke intervencije u javnim prostorima nisu nam se činile dovoljne za ozbiljniju razmenu ideja. Ideje i uticaj treba širiti. Došli smo do toga da nam je potreban sistemski rad u većim grupama na duže vreme.
Godine 2000. osnovali smo hor s kojim smo pevali pesme obnove i izgradnje.
Također, 2000. godine osnovali smo grupu vezilja s kojom smo radili na novim dozidnicama i s kojom radimo i danas. Pesnički festival Pesničenje pokrenuli smo 2008. godine, jednom mesečno, s namerom da otvorimo scenu za sve koji žele i imaju nešto da kažu, u vidu poezije ili nečeg drugog.
U toj formi, jednom mesečno, Pesničenje je trajalo od 2008. do 2013. godine, kojom prilikom je donacijama posetilaca izdato oko 60 knjižica poezije.
Pitanja na koja pokušavamo da odgovorimo su: Kako biti koristan za što više ljudi, a ne samo za sebe? Kako širiti ideje? Svi želimo da živimo u boljem društvu, ali kako to i ostvariti? (ŠKART)
WOCHENKLAUSUR
Već 25 godina umjetnička grupa WochenKlausur razvija konkretne prijedloge namijenjene malim, ali učinkovitim poboljšanjima društveno-političkih nedostataka. Transponiranjem prijedloga u konkretno djelovanje, grupa pojam umjetničke kreativnosti shvaća ne kao formalni čin, nego kao intervenciju u društvo. Do sada je realizirano 42 međunarodna projekta.
WochenKlausur uglavnom nastoji uspostaviti održive projekte. Tako se u nekoliko tjedana trajanja projekta, razvija ideja, koja se zatim i realizira, a najvažniji je zadatak osigurati nastavak projekta. Preduvjet za njegov razvoj je poziv umjetničke ili kulturne ustanove.
Dva primjera
Za prvi projekt 1993. godine, umjetnička Galerija Secesija u Beču uputila je poziv grupi WochenKlausur. Grupa je odlučila iskoristiti izložbeni proctor galerije kao ured iz kojeg je projekt proveden. Tijekom jedanaest tjedana, WochenKlausur uspio je osposobiti mobilnu kliniku za beskućnike u Beču. Od tada je kombi – obnovljen kao liječnička ordinacija – posjećivao sva okupljališta beskućnika u gradu, pružajući više od 800 tretmana mjesečno.
Van Abbemuseum u Eindhovenu (Nizozemska), 2016. godine uputio je poziv WochenKlausuru za sudjelovanje u izložbi “Arte Util”. Unutar četiri tjedna, grupa je osmislila i realizirala novi Artist in Residence program nazvan "Umjetničke strategije u psihijatriji" za Van Abbemuseum i lokalni Centar za psihijatrijsko zdravlje - GGZE. Svake dvije godine zainteresirani umjetnici mogu se prijaviti za ovaj program s projektom usmjerenim na suradnju s klijentima i osobljem Centra za psihijatrijsko zdravlje.
(WochenKlausur)
MAJA HODOŠČEK
KAKO UČITI ZAJEDNO? (radionica)
Polaznu točku radionice čine dva dijagrama: jedan iz 1947. godine čiji je autor partizanski učitelj te drugi, nastao nedavno, a čije autorstvo potpisuje grupa studenata koja je sudjelovala na jednoj od radionica.
Oba dijagrama bave se odnosom učitelj – učenik te s pojmom zajednice unutar šireg društveno-političkog konteksta.
Bave se pitanjem odnosa prema sebi i prema drugima u kontekstu učenja. Kako možemo naučiti stvari koje ne možemo izreći? Učenje nije samo nešto što je eksplicitno, velik dio odvija se unutar pojma prešutnog, neizrecivog. Poput vožnje bicikla, znamo kako ga voziti, ali imamo poteškoća kada trebamo objasniti riječima. Fokus radionice odmaknut će se od dijagrama i postaviti pitanja: Što zapravo želimo naučiti? Kako učimo zajedno? Na koje prepreke nailazimo tijekom učenja? Kako možemo naučiti stvari koje ne možemo izreći? Pitanjima će se pristupiti ispitivanjem situacija koje su za nas značajne u odnosu na stjecanje znanja. Radionica će biti usredotočena na kolektivni rad. Unutar grupe ispitat ćemo oba dijagrama, tražiti ključne riječi, dodati vlastite prijedloge, a zatim se igrati s riječima/konceptima dijagrama. Pokušat ćemo transformirati riječi konstruiranjem kolektivne eksperimentalne pjesme, kao poziva na zajedničko učenje. (M.H.)
TEUKU FERDIANSYAH THAJIB
K ZA KNJIŽNICE: KLJUČNE RIJEČI ZA AKTIVIRANJE KNJIŽNICE KAO ZAJEDNIČKOG JAVNOG PROSTORA (predavanje i radionica)
Ideja predavanja i radionice je okupiti knjižničare i potaknuti razgovor, raspravu i razmjenu iskustva na temu knjižnica, kao mjesta mogućeg angažiranog djelovanja unutar zajednice. Ferdiansyah Thajib član je istraživačkog kolektiva KUNCI Centar za kulturne studije, sa sjedištem u Yogyakarti, Indonezija, te će u sklopu predavanja govoriti o povijesnoj pozadini knjižnice koju je pokrenuo kolektiv, njezinoj zbirci i načinu upravljanja.
Radionica će se temeljiti na metodama Škole za neprimjereno obrazovanje - projekta jezičnog obrazovanja koji se održavao u prostorima koji pripadaju lokalnoj zajednici, a koji je pokrenuo KUNCI 2016. godine. Radionica će razmatrati uloge narodnih knjižnica u različitim društveno-političkim kontekstima. Kao polazište za diskusiju koristit će se ključne riječi poput: lokalna zajednica, sigurni javni prostor, otvorenost različitim glasovima, cenzura/necenzura, slobodni pristup informacijama i sl. (T.F.T.)