Vladimir Nazor
Vladimir Nazor rodio se 30. svibnja 1876. godine u Postirama na otoku Braču. U Postirama je živio do svoje 5 godine. Tada se s obitelji seli u mjesto Bobovišće gdje pohađa osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Splitu, a studirao prirodne znanosti na Sveučilištu u Grazu.Radio je kao srednjoškolski profesor u mnogim mjestima u Istri i Hrvatskom primorju te je bio upravitelj Dječjeg doma u Crikvenici i dječjeg sirotišta na Josipovcu u Zagrebu. Oba doma danas nose njegovo ime.
Bio je član češke Akademije znanosti u Pragu, Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te član bugarske akademije znanosti. S prijateljem Ivanom Goranom Kovačićem 1942. odlazi u partizane, a 1945. postaje prvi poslijeratni predsjednik Sabora NR Hrvatske.
Još kao gimnazijalac prevodi djela istaknutih pjesnika na talijanski jezik i objavljuje prve pjesme. Neka od njegovih djela su Slavenske legende, Krvavi dani, Veli Jože, Medvjed Brundo, Pastir Loda i dr. Već 1909. počinje pisati za djecu: Bijeli jelen, Dupin, Minji, dječja verzija Velog Jože, Istarske priče, Priče i legende iz hrvatske povijesti.
Umro je 19. lipnja 1949. godine. Njegovim imenom nazvana je jedna od najvažnijih hrvatskih državnih nagrada za umjetnost.