Zbirku čini 3900 knjiga i 474 rukopisa.
Zbirka je počela nastajati još 1907. godine, kada je osnovana Gradska knjižnica - počeo ju je stvarati jedan od utemeljitelja Gradske knjižnice i njezin višegodišnji ravnatelj Emil Laszowski. Stoga najveći broj knjiga u Zbirci sadrži ex libris Emila Laszowskog ili njegov potpis.
Najstarija knjiga u Zbirci, ujedno i jedina inkunabula, jest "Biblia sacra veteris et novi testamenti ab antiquitaten memorabilis", Venetiis, 1487. U Zbirci se nalaze i vrlo vrijedna izdanja iz hrvatske i europske kulturne povijesti, kao što su Lucićeva "Robinja" iz 1638., više glagoljskih misala tiskanih u Rimu u 17. i 18. stoljeću, Belostenčev "Gazophylacium" iz 1740., "Parabolarum" Erazma Rotterdamskog iz 1516. godine...
Od rukopisa, najvredniji su: glagoljski fragment iz Vrbnika (1505-1507.), Šenoin rukopis "Kletve" iz 1881. i rukopisi pjesama Dragutina Domjanića.
Značaj Zbirke rijetkih knjiga i rukopisa
za Gradsku knjižnicu u Zagrebu i za Grad Zagreb
Zbirka rijetkih knjiga i rukopisa postoji u Gradskoj knjižnici od 1907. godine, kada je osnovana Gradska knjižnica. Kao i za osnivanje Gradske knjižnice, i za osnivanje zbirke Rara, kako se tada zbirka zvala, zaslužni su dr. Velimir Deželić i Emilij Laszowski, istaknuti članovi Družbe Braće Hrvatskoga Zmaja. Velimir Deželić je bio prvi ravnatelj Gradske knjižnice, a Emilij Laszowski dugogodišnji ravnatelj – od 1908. do 1935. Emilij Laszowski najzaslužniji je za nabavu najvećeg broja knjiga i rukopisa – danas u zbirci ima 3900 starih knjiga i 470 rukopisa. Knjige u zbirci tiskane su u razdoblju od 15. do sredine 19. stoljeća – godina 1850. granična je godina za staru knjigu. Emilij Laszowski vrlo je veliki broj knjiga darovao za Zbirku iz svoje privatne knjižnice. Laszowski je objasnio i zašto je utemeljena zbirka Rara u Gradskoj knjižnici – početkom 20. stoljeća u Zagrebu stare knjige mogle su se proučavati u Nadbiskupskoj knjižnici kao i u Sveučilišnoj knjižnici. Međutim, takve knjige nisu bile dostupne svim zainteresiranim istraživačima, nego samo sveučilišnim profesorima. Dakle, Družba Braće Hrvatskoga Zmaja osnovala je zbirku Rara u Gradskoj knjižnici da bi staru knjižnu građu – osobito hrvatsku – učinila dostupnom za istraživanje svim građanima Grada Zagreba.
Malo je europskih gradova u kojima gradske knjižnice posjeduju zbirke rijetkih knjiga i rukopisa – dovoljno je primjerice spomenuti da, u zemljama susjednih Hrvatskoj, takve zbirke nemaju gradske knjižnice u Ljubljani, Budimpešti i Beču, a u gradskoj knjižnici u Beogradu stare knjige nalaze se u sklopu zavičajne zbirke. Od poznatijih europskih gradova gradska knjižnica u Firenzi, primjerice, ima stare i rijetke knjige unutar posebne, izdvojene zbirke.
Zbirka rijetkih knjiga i rukopisa nije na ponos samo Gradskoj knjižnici, nego i Gradu Zagrebu jer svjedoči o svijesti utemeljitelja Gradske knjižnice da stara knjižna baština mora biti dostupna što većem broju istraživača. Postojanje Zbirke rijetkih knjiga i rukopisa u zagrebačkoj Gradskoj knjižnici upozorava i na značaj raznih društava, u ovom slučaju Družbe Braće Hrvatskoga Zmaja, za hrvatsku kulturu kao za razvitak hrvatskoga društva u cjelini.