Hrvoje Hiršl - Radovi: A4 & 0.10 (simfonija za 21 zvučnik i laptop)
Asistenti: Igor Lušić i Velimir Knežević
Postav izložbe: PALIGASI d.o.o.
A4
-
veličina rada 3x9m
600 listova papira A4
-
Performans. U printer se stavlja novi toner, printer printa crne stranice dok boja ne nestane, a papiri od početne crne prelaze u bijelu (ne)boju. Procesom printanja pojavljuju se tragovi na papiru na mjestima gdje nedostaje boja pri tom stvarajući zanimljive teksture. Rad se bavi prolaznošću i nestajanjem. Komunicira sa estetikom modernizma, kao i inovativnim modernističkim strategijama poput ready madea, zbog čega bi ga se moglo nazvati i uredskim modernizmom.
0.10
(simfonija za 21 zvučnik i laptop)
-
21 zvučnik
1 laptop
3 eksterne zvučne kartice sa po 8 kanala
Software - AudioPaint
-
Kazimir Maljevič je mitska figura europskih modernističkih i avangardnih pokreta, a izložba „0.10“, odnosno, „Posljednja futuristička izložba“, je jedna od najznačajnijih izložbi u povijesti umjetnosti koja je, što svojom teorijskom pozadinom, što samim estetskim pristupom i postavom, označila buduća kretanja u umjetničkom svijetu. Polazna osnova ovog koncepta nove slikarske bespredmetnosti, koju je Maljevič nazvao suprematizmom, bila je u odbijanju reproduktivnog odnosa prema svijetu predmetne pojavnosti, te priznavanje samo svijeta slikarske realnosti. Suprematizam oslobađa slikarstvo od zemaljskog tereta pojavnog svijeta, poništavajući ga konačno u “oslobođenom ništa”, tj. u realnosti osjećaja beskonačne bespredmetnosti.
Simfonija za 21 zvučnik i laptop je pokušaj stvaranja simfonije koja bi bila posveta umjetničkim avangardama 20. stoljeća Kao inspiracija mi je poslužila izložba „0.10“, kao jedan od najradikalnijih primjera umjetničke avangarde. Koristio sam navedenu bespredmetnost kako bih stvorio univerzalni jezik koji nadilazi puku vizualnost. Koristim zvuk kao vrhunac apstrakcije, s obzirom da je i najartikuliraniji zvuk i dalje više apstraktan od bilo koje slike.
Za konverziju slika u zvuk koristim mali i jednostavan softver „Audio Paint“. Taj softver, na temelju pozicije na slici svakom pikselu dodjeljuje određeni zvuk koji odgovara tonu boje. Da bi se mogla transformirati u zvuk, slika se digitalizira i pretvara u nule i jedinice (0 i 1), što je još jedna simbolička, a ujedno i teorijska poveznica, jer se radi o svojevrsnoj bez-predmetizaciji slike, a kao i u naslovu, tako i u teorijskim raspravama, za Maljeviča nula ima važnu ulogu.
Ujedno podnaslov slavne izložbe „0.10“ iz 1915. je „Posljednja futuristička izložba“, a s obzirom da je rad „0.10 - Simfonija za 21 zvučnik i laptop“ svojevrsni stroj koji proizvodi neku vrstu „buke“, moglo bi ga se povezati sa futurističkim strojevima za proizvodnju buke „Intonarumori“. Dok su njihovi strojevi reproducirali buku mehaničkih strojeva, stroj „0.10“ je elektronička inačica i reproducira digitalni zapis, odnosno podatke, modernu opsesiju našega vremena.