Livio Rajh: Boyd upoznaje publiku
Godina rođenja: 2010
Visina: 2 m
Boja: zelena
Broj očiju: jedno
Zanimanje: kolekcionar suvremene umjetnosti s fokusom na fikcionalne likove
Fikcionalni animirani lik Livija Rajha Boyd predstavlja njegovog avatara u svijetu umjetnosti. Pojednostavljeno uzevši, Boyd je izraz Rajha i njegovih želja i frustracija. Boyd je jednooki plavi lik čije porijeklo je vjerojatno vanzemaljsko. Taj veliki (visok je 2m) plavi gaji neobičnu strast prema kolekcioniranju suvremene umjetnosti, s naglaskom na likove slične sebi, autohtone proizvode umjetničke mašte, posebice japanske umjetničke mašte.
Naime kawaii iliti globalno poznata nevina slatkoća japanske kulture najviše je zainteresirala hrvatskog Boyda. U seriji koju nam prezentira Livio Rajh u Galeriji VN Boyd susreće neke od svojih omiljenih likova. Jedan od njih je Mr Dob Takashija Murakamija. Dob je Murakamijev umjetnički odgovor na kawaii likove poput popularne Kitty. U njegovom liku zaleđenog osmjeha kroz uši i glavu ispisuje se njegovo ime. Dob je fantastičan logotip samoga sebe. Kroz nadrealističke Murakamijeve faze prolazi zadobivajući natruhe horrora – sve više zuba, umnožavanje očiju, iskrivljena slova imena u ušima i sl., a njegov se stravično - slatki lik komercijalizira putem web shopova i distribuira u raznim formama.
Mr. Dobu, koji je nastao 1993. uskoro su se pridružili Mr. Pointy, Kaikai & Kiki, za poznavatelje Murakamijevog slikarstva – zvijezde, koje Boyd također upoznaje na izložbi u VN-u i to tako što se oni pojavljuju na TV ekranu. Svoje izmišljeno društvo Boyd proširuje i likovima Yoshitoma Nare - Gummy girl i Cosmic girl i to u vidu svjetleće igračke (Gummy girl), te limitirane serije grafika galerije Lieberman (Cosmic Girl). Zanimljivo je da na onim slikama na kojima Cosmic girl žmiri Boyd gleda, dok kad Cosmic girl ima otvorene oči, Boyd žmiri na svoje jedno oko. S jedne strane to izgleda kao neka dječja igra skrivača (kawaii), dok s druge stane, s obzirom da se radi o statičnoj slici, ukazuje na gotovo sudbinsku nemogućnost susreta.
Boydov svijet pun je ogledala i ekrana. On upoznaje druge i sebe na neizravan način, putem reprezentacija. On sam je slika, ali s drugima se susreće kao sa slikama slike, sa drugostupanjskim slikama. Naravno, postavlja se pitanje kakva je onda to vrsta susreta? Onemogućavanjem izravnog susreta svom avataru, Rajh implicitno propituje našu kulturu sučelja, kulturu u kojoj online komunikacija više znači od one izravne, te u kojoj je voajerizam svakodnevnica.
Druga implikacija izostajanja stvarnog susreta je sljedeća: Iako smo Boyda opisali kao kolekcionara on je zapravo kolekcionar wannabe, a u japanskoj kulturi bio bi etiketiran kao otaku. Boyd, kao i otaku, ima opsesivne sklonosti i dok otakui “briju” na anime mange i video igrice, Boyd je za svoj opsesivni predmet želje izabrao refleksiju te kulture u suvremenoj umjetnosti. Reflektirajući Rajhovu i općenito našu (ne)mogućnost kupnje originalnih umjetničkih radova, imaginarni Boyd svoje susrete ograničava na one „iteme“ koji su njegovom tvorcu priuštivi – posjet muzeju, podložak za miša koji je moguće dobiti u web trgovinama za male pare, animirani film i sl.
Boyd ima ista slova u imenu uz jedno slovo viška kao i Dob, a u susretu Boyda i Doba, Boyd pokriva Dobu jedno oko prstom, što nikako nije slučajno. Boyd želi biti kao Dob, a Rajh možemo reći želi biti u Murakamijevoj i Narinoj poziciji, ili barem imati njihove uvjete. Murakamijevi likovi Kaikai & Kiki postali su brend, pa čak i naziv kompanije koja se bavi produciranjem i zastupanjem određenih umjetnika. Tržišni dosezi, nezamislivi u Boydovoj sredini. Na prvi pogled jednostavna, ova izložba na svoj vrlo sladak i prihvatljiv način (kawaii) dotiče se vrlo teških tema poput tržišnih igara, korporativne budućnosti umjetnosti, neravnopravnih startnih pozicija i uopće našeg mjesta pod suncem u svakom smislu.
