Važno je zvati se Ana

Izlažu:
 
Ana Belošević
Ana Horvat
Ana Kadoić
Ana Kolega
Ana Lozica
Ana Mihalić
Ana Opalić
Ana Šerić Kuhinja
Ana Tomljanović
 
 
Da je ono što se izlaže manje važno od uvjeta koji su to izlaganje omogućili konstatirao je Goran Trbuljak još '70-ih godina. Ponoviti tu konstataciju danas, u potpuno izmijenjenom socijalnom i kulturnom kontekstu i nakon što su se desetljećima umjetnici kroz različite prakse bavili kritikom institucije umjetnosti, neće značiti neistinit iskaz, ali ni zauzimanje zaista kritičke i provokativne pozicije.
 
Umjetnice okupljene na izložbi „Važno je zvati se Ana“ pokušale su svodeći kustoski kriterij tek na ime, taj arbitrarni označitelj koji nam dodjeljuju a da nas ne pitaju, dovesti u pitanje poziciju kustosa danas. Jesu li sve kustoske pozicije zapravo svedive na osobne, arbitrarne izbore prema kojima se umjetnici prilagođavaju svojim radovima, u konačnici uvijek manje važnima od istih tih pozicija? Naravno da nisu, i naravno da je odnos kustoskog koncepta i umjetničkog rada složen i drugačiji od slučaja do slučaja. Isto tako, kao što su primijetili  Trbuljak i mnogi drugi, sadržaj umjetničkog djela samo je jedan od elemenata koji čine da se mehanizmi umjetnosti pokreću. Kao što  autorice ove izložbe kažu: „i kustosi su ljudi“, a mi dodajemo „i umjetnici su ljudi“, tako je i umjetnost ljudska tvorevina, neodvojiva od društvenog i političkog konteksta te od uvjeta vlastite proizvodnje. Nitko više ne gaji iluzije o čistom, zaokruženom sadržaju umjetničkog djela koje će svojom unutarnjom kvalitetom ili izostankom iste samo sebe afirmirati kao takvo.
 
Vratimo se još jednom u '70-te, kada su artikulirana pitanja kojih se autorice dotiču u konceptu, ni na koji način vidljivom u samoj prezentaciji izložbe.  Vrijeme je to prvih  samoorganiziranih umjetničkih izlagačkih praksi. Također u želji za samoorganizacijom, autorice imena Ana, očito potaknute suvremenim kustoskim praksama, odlučile su se predstaviti na zajedničkoj izložbi bez kustosa koji bi povezao njihove radove u neki metanarativ. „Prljavi posao“ kustosa odradile su same: zadale su si koncept, svjesno banalan, i zaključile  da sadržaj izloženog djela i nije toliko važan, ukoliko je koncept zadovoljen. Ali, kad je koncept namjerno banalan i samosvrhovit kao što je ovaj, publika neće imati druge, nego posvetiti se sadržaju izloženih djela i procijeniti jesu li autorice bolje umjetnice nego kustosice.