Margareta Lekić i Zoran Vukosavljević: 434, 2010. Knjižnica S. S. Kranjčevića

Knjiga kao medij oduvijek je služila za promicanje i sirenje kulture i znanja. Stoga je lako zaključiti da je pisana riječ osovina svakog civiliziranog društva. Iz te perspektive, knjižnice su svojevrsni hramovi besmrtnog ljudskog intelekta neupitno otvoreni za svakog pojedinca. Dakle, svaki pojedinac svojim aktivnim sudjelovanjem u mehanizmu knjižnice, odnosno posudbi i vraćanju knjiga na sebe uzima zadaću razvoja same ideje knjižnice. Isto tako nesavjesno djelovanje unutar tog istog mehanizma neupitno uskraćuje daljnji prijenos znanja. Svaka izgubljena knjižnična građa tako postaje slijepa ulica u razvitku kulturnog društva.
 
M. L. i Z.V. 


Opomena za nemarnog čitatelja 
 
„Svaka biblioteka priziva sopstvenog mračnog duha“ zapisao je Alberto Manguel, strastveni ljubitelj knjiga, knjižnica i čitanja[1]. Uz redove uređenih polica,  knjižnice podrazumijevaju i nepregledne nizove izostavljenih knjiga, odsutnih djela, neuvrštenih u  knjižnični fond iz najrazličitijih razloga od osobnog ukusa i znanja bibliotekara, prostornih i financijskih kapaciteta do onih koji se tiču protoka vremena, povijesnih kondicija i aktualnog odnosa moći.
Od osamdeset Euripidovih komada, nabraja Manguel, do nas je stiglo osamnaest, a od devedeset Eshilovih, kao i od  sto dvadeset Sofoklovih tek sedam. Dalje navodi primjere cenzure i progona pojedinih autora i knjiga kroz povijest. Svaka knjižnica, zaključit će, ima svog sablasnog parnjaka koji sputanih ruku i nogu i utišanog glasa svjedoči o tome kakvi smo. Knjižnice čuvaju naš identitet, prosljeđuju povijest i znanje, uče nas što smo i naš su odraz kroz dvostruku refleksiju: kroz skupljanu i marljivo sistematiziranu građu i onu koju je izostala. Knjižničarski posao je isključivanje. Nema idealne knjižnice koja je besmrtna, obuhvaća sve i pripada svima.
 
Svako pomicanje knjige s police, čitanje, posudba i vraćanje, podrivanje je knjižničnog selekcioniranog reda. Koje se knjige čitaju? Koji se naslovi traže? Da li se politika nabave podudarila sa zahtjevima čitatelja?  Dinamika posuđivanja i vraćanja često ne odgovara pretpostavljenoj. Nevraćanje knjiga  unosi stihijsku selekciju u onu plansku, onemogućava čitanje, zaustavlja tok. Upravo odgovornost čitatelja u sveukupnom funkcioniranju knjižničnog koncepta, a implicitno i koncept sam, propituju Margareta Lekić i Zoran Vukosavljević. Oni izlučuju 434 naslova otpisanih po kriteriju nevraćenosti i prozore knjižnice prekrivaju naslovima i inventarnim brojevima nevraćenih svezaka, stvarajući tako privremenu spomen-zonu partecetla. Paradoksalno, nije inventarni broj taj koji individualizira nevraćene zaboravljene/izgubljene knjige, već poznata imena autora i naslovi koji se u svakoj pojedinačnoj recepciji ulančavaju u drukčiji asocijativni niz, stvarajući osobne kartografije i arheologije.
A što je s neodgovornim čitateljem? Nemamo li svi neku tamnu mrlju u vidu zaboravljene knjige iz biblioteke pronađene nakon dugo vremena među prašnjavim srednjoškolskim knjigama na dnu polica ili ormara? Nemar, neodgovornost, rastresenost, selidba, ukradena torba s knjigama ili želja za posjedovanjem…? Je li to prirodni tijek, sastavni dio neprekidne interakcije između čitatelja i tekstova, osobita relacija u kojoj se međusobno nadopunjujemo i gradimo? Zato je napor knjižničara da disciplinira čitatelje neophodan iako unaprijed razriješen u parcijalnom uspjehu, a knjižnice su u tom smislu neupitno mjesta čuvanja znanja i duhovnih dostignuća.  
 
Vratimo se Albertu Manguelu. Na samom početku njegove „Biblioteke noću“ nalazi se fotografija kamenog ulomka. Četvrtasti kameni blok jedini je materijalni trag jedne atenske knjižnice.  Uklesani natpis na njemu govori da je radno vrijeme „od prvog do šestog sata“ i da je zabranjeno iznositi djela iz biblioteke.   
 
Irena Bekić 
 
 
 
Margareta Lekić rođena je 1982. u Osijeku. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. Trenutačno je na poslijediplomskom doktorskom studiju, također na ALU, gdje radi kao suradnik na odjelu za kiparstvo. Izlagala je na brojnim grupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
margareta.lekic@gmail.com
 
 
Zoran Vukosavljević   rođen je 1984. u Osijeku. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 2010. Trenutno je na diplomskom studiju na odjelu kiparstva. Izlagao je na nekoliko skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je imao jednu samostalnu izložbu.
jaglavnimajstor@gmail.com

margaretalekic.blogspot.com