Frane Rogić - Toxic (Red queen perfomance)
Prikazujem tu pojavu crtežima onako kao sto je doživljavam u prostoru i vremenu pri tom vjerujući da ću putem interpretacije uspjeti približno prenijeti svoj subjektivni doživljaj.
"Red queen performance", koji ću izvesti na otvaranju, inspiriran je dijelom sadržaja knjige "Through the Looking-Glass" Lewisa Carrolla (pravim imenom Charles Lutwidge Dodgson, engleski pisac, logičar i matematičar).
Crteži zapravo u krajnjoj instanci govore o onome sto našem mozgu služi kao sprava za postavljanje "intelektualna mišića" u početni položaj za ponovni svakodnevni rad.
Granica/Border
Gdje se nalaze ladice iz ona stara stola što sam ga odnio na otpad. Da li sam ih odnio sa stolom? Ovdje nikad neću saznati ono što me stvarno zanima. Godinama već ulažem velike napore. Ljudi su kao u pjesmi, uvijek isti refren s problemima. Prvo što pomislim na spomen slobode je slika ulice. Koje? Ne znam. Mračna je. Noćno, neugodno ruho. Prijatelju, pronašao sam cilj pisanja. Neću ga izdati.
Ove ženskice po svratištima, stalno žive u nehajnim slikama mladića koji sjede za susjednim stolovima. Odmah bi htjeli u revoluciju i za revolucionarne ideje. Onda uđu u grupicu koja se javno buni protiv poskupljenja namirnica i izgradnje nove arhitekture. Onda dođe Nova Godina najedu se bakinih i maminih sarmica i zaborave što je i zašto su. Koji kolačić i sladak san. Prošlo je novogodišnje slavlje. Proljeće čekamo u vunenoj odjeći. Koje li dragosti, vunene čarape, ogrtači, šalovi, pokrivala za glavu.
Slijedeći neophodnosti svojeg cilja predstaviti ću vam izmišljenu osobu. Njegovo ime je Gar, nije kao garavi i nije od gavran nego je Gar. Kao dječak, volio je one lizalice što se prodaju na sajmovima, značile su njegovu slobodu lizanja šećera, do mile volje trajanja šećeraste mase. Nije volio druge slobode, nisu mu se sviđale, djelovale su strano i daleko. S 16 godina pronašao je pseću slobodu, šetajući posuđena psa po gradu. Nije mu se svidjela.
Crjepovi kuća uz plavo ozonsko nebo odavali su zrak kao znak slobode. Nije mu se svidjelo, trajalo je predugo za njegove misaone interese. Nije volio nijednu boju predugo, već dovoljno da se osjeti živim.
Gar nije skromna osoba, učinilo Vam se gospodo. Ljubav, koja mu je bitnija od slobode, je jedino što mu je zadovoljstvo. Išta što bi se razumijevalo dugačkim.
Bijeg za njega nije predstavljao problem. Bijeg je svaki dan u blizinu i daleko. Zidovi su i blizu i daleko. Od čega bježati da se stvarno uspije i pobjeći? Bit je bijeg sam. Svaki dan. Gibanje tijela je sloboda, ona istinska, bez trgovanja.
Djeluje jednostavno! Gar zna da je prezahtjevno. Odlučio je otići trčati ulicom, nastavlja dalje cestom. Svjetla grada "stišavaju" se njegovim odmicanjem u trku. Seoska javna rasvjeta ga još jedva osvjetljava za kola koja jure cestom. Odlazi dalje, šuma je lijevo i desno od ceste, javna rasvjeta slabi i prestaje. Gar odmiče u noć. Ne vidi ga se.
Na cesti leži pregaženi divlji zec, ima negdje 35kg, divlji orijaš. Par stotina metara dalje nečija kola upala su u grabu uz cestu, neugašenih svjetala. Na cesti iznad prevrnuti traktor.
Gar zna da ga neće tražiti, nije mu ostalo puno ljudi za druženja. Ostao je sam u svojoj samoći već par godina. Riješio se ljudske blizine, ljudi mu smrde, premalo se peru za njegov ukus i svakodnevno uživaju alkohol, opijate, novine, internet i nacionalni televizijski prijenos. Uopće, gadi mu se pomisao o izlascima s njima u gradsku vrevu.
Gar malaksa i usporava trk, nalazi se u potpunom mraku noći bez mjeseca. Ne vidi niti cestu kojom kroči, hladno mu je. On zna da je kraj ove igre pođe li u pravcu grada. Divljina ga oslobađa, ne želi ponovo u grad. Ne osjeća slobodu, već novi zatvor koji mu je puno miliji od dosadašnjeg.
Odjednom ispred njega iskoči ogromni divlji zec orijaške veličine: "Imaš li cigaretu?", "Ne!" odgovori Gar. "Imaš li sat?", "Da, zašto?". "Htio bi porazgovarati s tvojim snom.". Odjednom Gar osjeti snažan metalni zvuk i kao da nešto veliko leti kroz zrak i udara o zemlju u njegovoj blizini. Uplaši se kao nikada do sada, jedva otvori oči kapcima od "par tona" i dalje u stanju polusvijesti uoči velika zeca ispred svojih cipela. Zec leži i ne daje znakove da je još živ. Prelijepi veliki divlji zec zlatno srebrne i smeđe bijele dlake. Neponovljiv.
F.R.
