Vladimir Končar: Umjetnik kao brand
Radno vrijeme trgovine Končar: : pon-pet 8-20, sub 8-15
Brand je ime ili simbol neke tvrtke, proizvoda ili usluge kojim se ona razlikuje od ostalih. Brand se u potrošačkom društvu mora stvoriti, a nakon toga trebaju se održavati i pospješivati njegove stečene vrijednosti, pri čemu se koriste sva dozvoljena marketinška sredstva. Projekt Umjetnik kao brand Vladimira Končara poigrava se idejom umjetnosti kao tržišnog proizvoda, tj. umjetnika kao branda. Polazi od pretpostavke da ni umjetnost ne može izmaknuti dinamici kapitala te da je tržištem nužno definirana, pa je i umjetnik primoran reflektirati o vlastitoj poziciji unutar ekonomske sfere, barem od trenutka kada njegovo djelo na jednoj razini postaje 'artikl' među ostalima. Iz ovoga uvida slijedi pitanje: moraju li umjetnici brandirati svoj rad i javno djelovanje kako bi preživjeli u društvu otvorenog kapitalizma? Projekt koristi slučajnu okolnost podudaranja umjetnikova prezimena s imenom poznate hrvatske tvrtke Končar kako bi se za vrijeme trajanja izložbe njezin brand fiktivno prenio na njegovo prezime. Ovaj potez na prvi pogled funkcionira kao zgodna dosjetka, no njegove implikacije vrlo su zanimljive. Naime, Končarov čin obrće uobičajenu strategiju ready-madea, koja koristi galeriju/muzej kao mjesto preoznačavanja funkcije i značenja 'pronađenih' objekata koji su postali eksponatima ili dijelovima eksponata nekog šireg koncepta. Končar tako neće npr. Končarovu veš-mašinu donijeti u galeriju, već će otići u trgovinu i nastojati je privremeno 'kolonizirati', fiktivno preoznačiti njezinu funkciju ili, jednostavno, 'prekodirati' percepciju potrošača (i onoga zainteresiranog za umjetnost i onoga posve pragmatičnog, zainteresiranog npr. za pranje rublja). Riječ je o strategiji „pretjerane identifikacije“: Končar neće reflektirati o temi umjetnosti na tržištu 'izvana', iz alternativnog prostora ili pak domicilnog prostora galerije/muzeja, već će pokušati progovoriti iz samoga centra tržišta nakratko prisvajajući njegov identitet. Krajnja pitanja, otvorena ovim potezom, ostaju nužno – otvorena. Izložba sugerira da je umjetnik definitivno brand, samo je upitno kako će se postaviti prema toj činjenici, hoće li je zanemariti ili se poigravati njome, poput Končara. Postavlja se zatim i pitanje – tko koga zapravo kolonizira, tj. ne pristaje li Končar svojim potezom na povratnu spregu – tj. na to da i sam njegov umjetnički čin zapravo funkcionira kao reklama koja će Končaru u konačnici donijeti moguće koristi? Posljedicā svoga poteza Končar kao da je unaprijed svjestan: jedini način nošenja umjetnika s činjenicom vlastite koloniziranosti tržištem jest pokušaj uzvraćanja poteza i skretanja pretpostavljene tržišne funkcije umjetničkog rada na neki novi kolosijek. Što se Umjetnika kao branda tiče, to je kolosijek parodije, ironije i poigravanja općim mjestima, kako tržišta, tako i umjetnosti. Končarov čin kao da poručuje: „Pogledajte ove aparate, zar nisu predivni?! Oni su moj autentičan proizvod, nose moje (prez)ime, kupite ih i oni će krasiti vaš dom poput najljepšeg portreta! I ne zaboravite, garancija je doživotna!“ (Branislav Oblučar)
Biografija
Vladimir Končar je rođen u Bjelovaru 1978. Godine 1997. upisuje Grafički fakultet u Zagrebu, smjer dizajn. Uz rad na području novih medija (instalacije, performansi, eksperimentalni video, animirani film, interaktivna web sučelja i dizajn) četiri godine pod vodstvom prof. Frane Radaka izučava i klasično slikarstvo. Godine 1999. jedan je od osnivača i voditelj Bjelovarske udruge za kulturnu aktivnost - BUKA, u sklopu koje niz godina djeluje na aktiviranju i promicanju kulture kroz časopis AKT, Teatar Puknuti te niz kreativnih radionica. Od 2001. do 2005. član je umjetničke strip grupe Divlje oko. Godine 2004. postaje član HDD-a, a 2005. član ULUPUH-a, sekcija multimedije i intermedije. Jedan je od osnivača multimedijalnog dizajn studija (R)evolucija i stalni član glazbenog sastava TrianguliZona. Autor je nekoliko eksperimentalnih i dokumentarnih filmova. Urednik je i suautor interaktivnog CD-ROM-a Teslin dan (sa Slađanom Lipovcem). Dosad je izlagao i učestvovao na petnaest skupnih i sedam samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik rektorove nagrade. Živi i radi u Zagrebu.