Bolja polovica

BOLJA POLOVICA

slušaj ih
kako prilaze
riječi
riječima
bez riječi
koraci
koracima
jedan po
jedan

(Samuel Beckett)


Ili zajedno. Kako zajedno stvarati riječi? Odreći se svog dijela za nekog drugog, prihvatiti tuđe kao svoje. Odsutnost služi prisutnosti. I obrnuto. „Pisati u množini, jednako je kao i u jednini. Sjedneš i pišeš.“, odgovara mi dio jednog para. Ali, što je s onim drugim?
Projekt Bolja polovica zamišljen je kao izbor autora koji stvaraju u paru, nastupaju kao dvojac. Riječi, ideje i projekte potpisuju kao tandem. Katkad se radi o životnim partnerima, katkad prijateljskim ili tek poslovnim.
Povijest nije prepuna autorskih tandema, ali jest njihovih tragova. Prisjetimo se, zanemarujući ovdje njihove poetske, stvaralačke i svjetonazorske razlike, samo nekih. U pisanju su rijetki poput Iljfa i Petrofa ili dramatičara Beaumonta i Fletchera. Mnogi tvrde kako je najteže pisati u dvoje (premda će već naši sudionici reći da nije tako). Tu su, nasumično pobrojani, samo neki; od Gilberta i Georgea, do Marine Abramović i Ulaya ili Christa i Jean-Claude, braće Coen, braće Wachowsky, Herzoga i de Meurona, Ilya i Emilije Kabakov, Steine i Woodyja Vasulke…
Bez dizajnera Greinera i Kropilaka, zanesenih šetača kroz imaginarne svjetove i Bobe Jelčića i Nataše Rajković, kazalištaraca koji djeluju 's druge strane', vjerojatno nikada ne bi bilo ni ove ideje.
Projekt je zamišljen i kao igra - ta istrošena riječ našeg polovičnog vremena.
Dakle, zadana tema i sama je igra. Polovičnost, površnost, nedorečenost polovičnošću, ali tu su i razdvojenost (s)polova, prepolovljenost, itd. Svakom sudioniku ovog projekta zadano je da sam smisli na koji način doživljava ovu temu. I upute su, u skladu s nazivom, bile i neprecizne i polovične.
Motiv polovice može se shvatiti i kao jedan dio para, jedan dio elemenata koji funkcioniraju u binarnoj suprotnosti - interakciji, nadopunjavanju, ironiziranju ili kao (bolji) dio elemenata koji uvijek dolaze u paru, pa čak i kao interaktivna igra u kojoj se kao u igri Memory mora pronaći identičan par, slika.

Svakome bi bilo jasno da će nakon ovakvih uputa radovi biti posve neočekivani. I doista jesu.
„…Dok idu zajedno, jedan će misliti za drugog...“ Željko Serdarević & Dragan Mileusnić manipuliraju nesigurnošću znakova svijeta i prilažu lucidan citat (ovdje naveden tek polovično, stiješnjen unutar većeg citata Rolanda Barthesa), otkrivaju mi rijetko korišten Freudov termin iz psihoanalize. Amfimiksija = miješanje supstancija dva individuuma. Upućuju promatrače na stari motiv traženja, dvije polovice koje se jednom moraju spojiti.
Majda Rijavec otkriva što stoji iza najdraže tri knjige koje je napisala s Dubravkom Miljković: „To je toliko nevjerojatna cjelovitost da uglavnom više ne znamo što je koja napisala. Identitet mi se još nije izgubio. Ponekad samo pogubim živce kad me uvjerava kako sam nešto ja napisala, a ja znam da nisam.“
I drugi sjajni dvojci iz ovog projekta pristaju na igru. Autori koji s lakoćom pišu u tandemu nude scenarij–tv igru (Kožul - Lazić), naše modne kreatorice otkrivaju rad kojeg se srame (I-gle), izlažući dio radnog prostora podsjećaju kako je težak, ponekad i (ne)udoban put do kreativnosti (Bachrach-Krištofić), prisjećaju se svojih početaka radom 'u nastajanju' (Bilić-Muller), svog najvećeg uspjeha – filma Silencijum (Meštrović - Međurečan), čudnog bića iz jednog urbanističko- arhitektonskog projekta (Randić -Turato) ili rada koji je ostao nedovršen (Marković – Blasin)…

Vi ponudite odgovore, ja ću postaviti pitanja – mogao bi pomisliti promatrač ove izložbe. Stvaranje ili odricanje? Kompromis ili sigurnost? Gubitak identiteta ili dvostruko dobivanje? Ponekad je teško izaći na kraj sa samim sobom, kako li je tek s onim drugim.
Tko je bolja polovica? Uvijek ona koja nam bolje pristaje. Uvijek drugi. Uvijek druga.
U pomoć prizivam Ivana Slamniga.
Razuman uzmak, to je bolja polovica hrabrosti.




Autori:

• Sanja Bachrach-Kristofić i Mario Kristofić (fotografija, dizajn): Radni prostor, fotografije iz dvije perspektive
• Dora Bilić i Tina Müller (dizajn): Springfever
• I-gle (Nataša Mihaljčišin i Martina Vrdoljak-Ranilović) (moda): Druga
• Tonći Kožul i Zoran Lazić (književnost, scenariji): Zakon braće Radić
• Igor Marković i Barbara Blasin (urbane akcije): Nedovršen umjetničko-istraživački projekt
• Marko Mestrović i Davor Međurečan (mediji, film, animacija): Silencijum
• Saša Randić i Idis Turato (arhitektura): Tunjac
• Majda Rijavec i Dubravka Miljković (psihologija – publicistika): Razgovori sa zrcalom: psihologija samopouzdanja, S onu stranu zrcala: psihologija alternativnih stanja svijesti, Vodič za preživljavanje u školi
• Željko Serdarević i Dragan Mileusnić (dizajn): Ako cjelina nije u dva, zašto da se borim

Kontakt: 091.51.44.962; mail: vlatka.kolarovic@gmail.com