Ksenija Kordić: Avatar
AVATAR
Bacanje tarota ili graha, gatanje iz taloga kave ili karata, horoskopi, strojevi koji čitaju sudbinu iz dlana, I ching, neozbiljne i ozbiljne vještine fiktivnih ili manje fiktivnih raspleta, sve su to načini na koje ljudi nastoje domisliti budućnost ili sudbinu. A domišljanje budućnosti ili sudbine povezana je s upoznavanjem sebe samih, s naslućivanjem granica vlastite aure.
U svom novom radu, performerica po prirodi, Ksenija Kordić, sebe pretvara u digitalnu vješticu. Ona ne proriče sudbinu, ali na sličan način kao vještica, njena 'živa' slika 'čita' misli posjetitelja i na njih odgovara, pokušavajući voditi smislenu konverzaciju.
Još od priče o Pigmalionu koju je zabilježio Ovidije, kroz povijest se proteže motiv umjetnika koji pokušava stvoriti umjetan život. Suvremena verzija tog mita vjerojatno bi bila priča o umjetnoj inteligenciji. Iako većina ljudi ne vjeruje da inteligencija poput one ljudske može biti 'uhvaćena' u silikonskim spojevima, većina umjetnika koji koriste nove tehnologije barem je jednom pokušala stvoriti inteligentnu interaktivnu instalaciju.
Rad Ksenije Kordić nema ambiciju ostvariti remek djelo sofisticirane tehnologije, pa čak ni sasvim pismeno ostvarenje u području interaktivnog softvera (na sličan način kao što video umjetnost često ne vlada filmskim jezikom).
Ono što ovu umjetnicu zanima kod tehnologije je podudarnost strojeva i ljudi u smislu nedokučivosti i nepredvidivosti. Zanimljivost rada Avatar leži u duhovitosti pokušaja da se u tehnologiju upiše osobnost. Darkerski imidž Ksenije Kordić, koja je svojedobno oslikala i izložila vlastite tarot karte i koja je dovela moćne simbole poput Biblije i Kurana u isti kontekst s falusom, savršeno se uklopio u priču o digitalnoj vještici. Ta se umjetnica radom Avatar duhovito i s određenom dozom lakoće i neopterećenosti, obračunava sa svojim privatnim temama, motivima i dosadašnjim umjetničkim opusom. Ovaj njen rad treba čitati u kontekstu njenih performerskih ostvarenja, u kojem je njen vlastiti lik prisutan kao samoubilački, mazohistični, pomalo bijesni, provokativni avatar. Evo što je sama umjetnica ustvrdila o svom radu:
"Ovaj rad je svjetlosni kvadrat koji projicira antropomorfnu sliku i zvuk, odašiljući poruke, pitanja, odgovore. On glumi interakciju. Njegova je težnja, sublimacija drugog ljudskog bića. Posrednik je mojih interesa, dobar i loš sluga. Dala sam mu ulogu umjetnika koji se bori za pažnju, svoj lik i govor. Pravljenjem mašine koja reagira na okolinu poput mene, izlazim iz govora u prvom licu, u govor kloniranog prvog lica. Beskonačnim samoumnožavanjem nastojim steći osjećaj odvojenosti od vlastitog ja." (Olga Majcen)
Životopis: Ksenija Kordić rođena je 15.3.1979. u Sisku. Živi i radi u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, slikarski odsjek, 1997., kada upisuje Akademiju likovnih umjetnosti, nastavnički odsjek, slikarska klasa profesora Miroslava Šuteja. Diplomirala je 2004. godine. Od tada radi u animacijskom studiju Croatia filma, kao scenograf i animator. Članica je HDLU-a.
Kontakt:
091.25.24.923
ksenija.kordic@gmail.com
www.myspace.com/ksenija_kordic
