Marko Pašalić: Juhu-hu

Sasvim slučajno gledajući ostatke hrane na tanjuru, osjetio sam isti onakav trenutak kakav se inače doživljava umjetničkim djelom u muzeju. Boje na tanjuru bile su žive, nemirne, vibrirajuće, bolje nego na ijednoj paleti, a kompozicija neopisivo harmonična. Kao eksperiment ostavio sam tanjur na nekoliko dana, da vidim hoće li se na njemu izrasti živopisni mikropejzaž plijesni, gljivica i sličnih organizama ili će novonastala slika preživjeti. Nakon što su se ostaci osušili isti su ostali do danas. Već sam neko vrijeme prije toga razmišljao kako spojiti kuhanje i slikanje, svoje dvije velike životne strasti. I odgovor je došao sam. Proces pripreme hrane postao je proces pripreme materijala za slikanje, a proces konzumacije proces slikanja. Marko Pašalić, mladi umjetnik koji je Galeriju i čitaonicu VN pretvorio u javnu kuhinju, pri tome se očajnički upitao: Kako objasniti gladnome zašto su ostaci hrane na tanjuru umjetnost?

U projektu Juhu-hu on je domjenak kao važan socijalni dio svakog otvaranja pretvorio u samostalan rad. Umjetnik dijeli jedan besplatan topli obrok dnevno i svatko je pozvan da u njemu uživa bilo da je pripadnik uobičajenog profila posjetitelja: umjetnici, povjesničari umjetnosti, kustosi, novinari, ljubitelji umjetnosti, studenti, rodbina i prijatelji umjetnika, te kako duhovito primjećuje umjetnik, dva kolekcionara, bilo da je slučajni namjernik. U prostoru Galerije i čitaonice VN, koji ima dvostruku funkciju izložbenog prostora i mjesta za čitanje dnevne štampe te periodike, svakodnevno borave listajući novine i oni kojima je besplatan obrok prijeko potreban. Projekt je namijenjen i njima. Mirisi, štednjak, namirnice na stolu… cjelokupna improvizirana kuhinja vidljiva iz 'izloga' Galerije VN neodoljiva je također za prolaznike koji se ne libe ući u galeriju kako bi zavirili što se krčka u loncu. Ni jedno otvaranje naravno ne prolazi ni bez onih koji zasigurno posjećuju najviše izložbi godišnje: oni se međusobno poznaju, obilaze sve izložbe s isključivom namjerom da se nahrane i napoje. Idealistično bi bilo reći da je toj grupi otvorenje egzistencijalna potreba, a grubo da je obično grebanje. Kako je običaj da se na otvorenjima izložbi, prije svega dobro pije i jede, kvaliteta izloženog nerijetko se prosuđuje prema kvaliteti ponuđenog jela i pića. Oni će mi biti glavni kritičari.

U projektu Juhu-hu priprema i konzumacija hrane pretvara se u socijalnu situaciju u kojoj je svaki posjetitelj-sudionik dio procesualnog rada kojeg oblikuje postajući i sam medij kao što to 'nalaže' strategija relacijske estetike. Iako u sebi uključuje problematiku gladi, ona nije fokus projekta Marka Pašalića. Rad je usredotočen na međuljudske odnose posredovane hranom. Uvođenjem svakodnevnog čina u galerijski prostor pretvara ga u mjesto tople, neposredne komunikacije i druženja, no na vidjelo donosi i različite socijalne pozicije i potrebe izazivajući ugodne ali i neugodne osjećaje kao primjerice kod suočenja s neimaštinom.

Kuhari u ovom projektu su domaći suvremeni umjetnici čiji rad Pašalić cijeni. Pozivajući svoje kolege na sudjelovanje, s njima kroz kuhanje ostvaruje vrlo intimnu komunikaciju. Ako u novom Pixarovom animiranom filmu Ratatouille (Juhu-Hu) svatko može postati kuhar pa u radikaliziranju te teze štakor postaje najbolji kuhar u gastronomskoj prijestolnici Parizu, zasigurno ni naši umjetnici neće omanuti u svom zadatku da nahrane črnomerečku lokalnu zajednicu i ostale posjetitelje kojima mogu zamirisati njihova jela iz prostora galerije. Materijalni trag tog čina vidljiv je na instalaciji od tanjura s ostacima pojedenih obroka koje autor po završetku projekta vješa na zid.

Pozivamo vas na zatvaranje projekta Marka Pašalića u utorak, 25. 9., u 19 sati.