KADELE: "Outcast/Izopćenje"
dodatni program „I. Kant: 'Kritika moći suđenja'“:
- nedjelja 25. 3. u 20 sati – Kant u hip hop verziji
- ponedjeljak 26 . 3. u 20 sati - Kant u etno verziji (gajde i ljerica)
- srijeda 28. 3. u 20 sati - Kant u opernoj verziji
- petak, 30. 3 od 20 sati - završni party: opera, etno, hip-hop
Kant izbjeglički kamp
„Republika Hrvatska osigurava, ovisno o materijalnim mogućnostima, nužni smještaj, prehranu, školovanje djece, stalnu novčanu pomoć, zdravstvenu zaštitu i pomoć za podmirenje drugih nužnih životnih potreba svim osobama kojima se na osnovi ovoga Zakona prizna status prognanika ili izbjeglice.“, kaže se u Zakonu o statusu prognanika i izbjeglica. Parafrazirajući taj zakon u art svijet i primjenjujući ga na projekt „Outcast/Izopćenje“, interdisciplinarnog umjetnika KADELE-a (umjetnik koji tvrdi da je reinkarnacija Lea Katunarića), uviđamo kako on naravno nije prognanik koji je napustio svoje prebivalište uslijed ratne opasnosti. No kod Lea Katunarića postoji iskustvo zbiljske ugroženosti i agresije na njega što KADELE transformira u kreativnu energiju. On postaje izopćenik iz svoje svakodnevnice u prostor galerije koja bi mu trebala postati utočište.
KADELE u galeriji uspostavlja autentičnu stvaralačku situaciju. Uselivši se, on radi, oblikuje program, spava, kuha, kupa se, pretvarajući prostor, njegove posjetitelje i sve slučajne situacije u atelje odnosno u vlastiti umjetnički rad. No kako bi ostao dosljedan dekonstrukciji svijeta kroz tehnološke medije, on posreduje sam proces stvaranja, slučajnosti i autentičnosti. Intervenira u prostoru, sve bilježi na velikoj zidnoj slici dnevniku, sve snima te montira i prikazuje na licu mjesta odnosno u izbjegličkom kampu i putem internetske stranice. Govoreći o theâtre da la cruauté Antonina Artauda, Bernardette Wegenstein u zborniku „Data Made Flesh“ kaže: „U tom teatru okrutnosti, umjetnost više ne podrazumijeva oponašanje života, nego je sam život simulacija transcendentnog komunikacijskog načela. Označeno se urušilo u označitelja, forma u sadržaj, a život u reprezentaciju“, što se veže uz KADELE-ov stvaralački princip.
Bijela kocka postaje mjesto umjetnikovog stvaranja u kojem se on pročišćava od vizualnog i misaonog zagađenja, posredovanog svijeta oko sebe u kojeg je utonuo. Umjetnik pokušava revitalizirati svoju stvaralačku snagu: „ogoljujem sebe od svih mreža, kulturnih i kulturoloških naslaga kako bi uronio u stanje intuicije. Ovdje to činim javno, provociram svojevrsni proces javne intuicije.“, kaže KADELE. Shvaćajući intuiciju u smislu predstavnika transcendentalnog idealizma, njemačkog filozofa Immanuela Kanta, kao zor odnosno neposredno opažanje, ona postaje njegova metoda stvaranja. Uz Kanta se veže i dodatni program unutar galerije. On je dobio naziv upravo po jednom od tri Kantova kanonska djela: "Kritika moći suđenja", koja se bavi estetikom, onim osjetilnim ili čulnim, a čiji grafit autor ispisuje u prostoru. Taj se program, povezan s autorovom interpretacijom navedenog filozofskog djela, sastoji od večernjih događanja u kojima se dotičan Kantov rad izvodi u hip-hop, opernoj i etno verziji.
U betmenovskoj maniri, noću i potpuno ogoljen, KADELE napušta galeriju te svoje prognanstvo ne ostvaruje leteći noću iznad Zagreba, već liježući po 'haustorima' poput pravog beskućnika ili kod prijatelja. Izlagački prostor tako pokazuje svoje strogo institucionalno lice. Umjetnost djeluje samo unutar radnog vremena. Umjetnikova pozicija dvostrukog prognanika potvrđuje kako posmak iz zbilje u zaštićen prostor, ovoga puta galerije, nije u potpunosti moguć jer stvarnost prodire svugdje. Ona curi po izmišljenom pojmu slobode stvaralaštva.