Ivan Tudek: Ja sam ograda

Baratanje zrakom
 
I`m the fence (Ja sam ograda) izjava je ispisana na podu galerije komadićima izrezanog najlona, laganog, krhkog sintetičkog polimera. Proizvod razvijenog industrijskog društva, u ovom slučaju materijal do kojeg je autor došao dobročinstvom nekolicine mesara sa Dolca. Iznad natpisa obješena je poveća prozirna ploha od istovjetnog materijala s kolažiranim prikazom letjelice - zmaja. Crtež zmaja, izveden slobodno, svojom formom podsjeća na pratipove letjelica težih od zraka koje su zaokupljale maštu i živote raznih povijesnih ličnosti od Ibn Firnasa, da Vincia, do braće Wright, da spomenemo samo neke koji su riskirali sve, pokušavajući se oduprijeti sili gravitacije. Dva kućanska aparata čija je praktična funkcija upotpunjena stvaranjem užitka korisnicima, u svojoj su biti oprečni, a opet na neki način slični. Barataju zrakom proizvodeći različite efekte te su postavljeni u latentnu ravnotežu naspram slova i crteža letjelice. Ti aparati s propelerima, koji su  tako fascinirali Duchampa da je na salonu aeronautike oduševljeno uskliknuo pred Légerom i Brancusiem „Tko će napraviti išta bolje od tog propelera“, svojim djelovanjem dovode u neizvjesnost okolne artefakte.

Usisavač, pokretan elektromotorom, okretanjem propelera, stvarajući vakuum u unutrašnjosti komore oslobađa nas smeća koje nas okružuje, a u ovom slučaju prijetnja je laganim slovima koja svakoga trenutka mogu biti usisana i pospremljena u smrdljivu, prašnjavu vrećicu. Ventilator raspršivanjem fluida (fluidi; u fizici sve tvari koje nemaju stalan oblik) stvara pak poželjnu mikro-klimu. Materijali i kućanski aparati koje Tudek koristi kao ready-made  aludiraju na modernitet, dok crtež letjelice-zmaja referira na razvoj ideja i želje čovjeka da se oslobodi okova gravitacije, slova pak, preuzimajući tipografiju i suludost značenja bombastičnih naslova žute štampe, mogu se referirati na suvremenost. Ove odnose autor gradi u igri postavljajući sam sebi pitanje, koje je pomalo i egzistencijalne naravi. Kako danas sačuvati ideje koje smo baštinili, kako ih transponirati, kako ponovno „letjeti“? Tekst I`m the fence sa kojim se Tudek tako očito identificira i progovara o svojim ograničenjima ne biva usisan nit otpuhnut. Ostaje prizemljen patvorenom umjetnom ravnotežom. Njegova nesvjesna igra riječi odolijeva i kao da zadobiva značenje I`m defence, Ja sam obrana, dok okretanje ventilatorskog propelera uzrokuje treperenje najlonskog crteža čiji zvuk podsjeća na brzo kretanje tijela u atmosferi kojeg auditivno nismo u potpunosti svijesni jer je utopljen u bijeloj buci kućanskih aparata. Baratanje zrakom, tj. sam zrak kao pojava u umjetnosti 20. st. tako dobiva duhoviti komentar kojim autor želi podcrtati svoja umjetnička uporišta, a usput se pita kako „poletjeti“, i vjerujem da živi za dan kada će to i učiniti.