Mirna Kutleša: The Interior Man

Prije i poslije, svake virtualne umreženosti, postoji i postojat će ona mentalna. Iako nam se možda čini da zbog posvemašnjeg ovladavanja današnjim svijetom, ova prva postaje dominantnija, um je (uz duh!) taj koji sve započinje, koji tumači, otkriva, no jednako tako i završava, zbunjuje i skriva. Kako bi se lakše snašao u realnosti koja ga okružuje, ali koja je isto tako i njegov rezultat, um stvara različite sustave koje potom dekonstruira i raščlanjuje u beskrajne nizove varijabilnih podsustava. Logika njihova funkcioniranja podjednako je dokučiva egzaktnim (znanstvenim) i kreativnim (umjetničkim) načinom razmišljanja. Promatrajući crteže Mirne Kutleše raspodijeljene unutar četiri poglavlja, nastojeći proniknuti u slojeve njihova značenja, zapretene u razmaku između riječi i slike, nalazimo se u stalnom raskoraku između ta dva načina razmišljanja.  
 
Uporišta nalazimo u vlastitom predznanju, to jest u mentalnim mapama, no prije nego o njihovu bogatstvu, u iščitavanju pojedinačnih crteža te cjelina koje oni tvore, ovisimo o asocijativnoj mogućnosti povezivanja različitih simbola, prikaza životinja, krletki, mrlja nalik onima iz Rorschachovih testova, te ispisanih citata i komentara. Serija crteža, napominje autorica, zapravo se, više nego prikazom nepojmljivog i neizrecivog, bavi samom prirodom sustava koji ih pokušavaju prikazati. Sustavi su to iz područja okultnog, hermetični sustavi koji su prije svega usmjereni na svoju unutarnju logiku, zaključuje Mirna.
 
Stil crteža, egzaktnost i preciznost prikaza, blizak je devetnaestostoljetnim ilustracijama, a i sama organizacija u poglavlja ukazuje na bibliofilsku genezu ciklusa, te nije nebitno da se on izlaže upravo u čitaonici! Snalaženje unutar ovoga sustava može biti proizvoljno baš kao što je proizvoljan i njegov nastanak. Nije nužno uvijek biti siguran u podrijetlo svakog izvora, ne moramo znati odakle je Mirna crpila svoje citate i što ju je ponukalo za odabir određenoga vizuala. Baš kao što ne moramo, a i ne možemo, znati zašto smo u određenom trenutku izvukli baš određenu tarot kartu. Bitno je zaigrati se, zadržati poziciju zainteresiranog promatrača koji se ne boji paradoksa i koji prepoznaje ideju greške u smislu otpisanih ideja, opovrgnutih nauka, nedokazanih teorija, kao sjajnu vježbu života samog!