Sandra Sterle: Mariska Avedon

U posljednjem desetljeću prošlog milenija virtualna stvarnost okupirala je mnoštvo umjetnika i na novomedijskim izložbama bilo je moguće vidjeti raznolike radove na temu cyber svjetova. Početkom novog milenija teme su se promijenile i novomedijska umjetnost se trendovski preusmjerila na socijalno angažirane teme, medijski aktivizam i one aspekte novih tehnologija koji najbrže mogu utjecati na društvenu stvarnost. Iako virtualna stvarnost nije više top tema u umjetničkom svijetu, komercijalni projekti na tu temu su zaživjeli upravo iz razloga što ljudima omogućuju odstupnice – poput planetarno popularne igre Second Life za koju slobodno možemo reći da svojim dizajnom omogućuje alternativni život igračima. No, što se događa kada umjetnik odluči intervenirati u takvom jednom svijetu?
 
Upravo Second Lifeom se bavi Sandra Sterle u svom novom radu. Kao i svi ostali sudionici tog virtualnog svijeta i ona je stvorila svog «avatara» kojem je nadjenula ime Mariska Avedon. Za razliku od «običnih» sudionika Second Lifea koji su u taj virtualni svijet, koji im omogućuje  ponovno osmišljavanje vlastite društvenosti, došli ostvariti svoje fantazme (što je nastavak gejmerske kulture – od tzv. roleplaying games - igara s kockom poput Dungeons and Dragons u kojima se satima vode likovi, do običnih kompjutorskih igrica), Sandra Sterle se tu našla u istraživačkoj poziciji. Nju posebno zanima upravo činjenica da ja ta platforma u posljednje vrijeme izgubila na popularnosti, jer tvrdi da upravo kada trendovi umiru postaju zanimljvi.

Njen rad izložen u Galeriji VN je četverokanalna video-instalacija koja prikazuje tri ekperimenta s Mariskom Avedon u virtualnom svijetu vezana uz temu identiteta. Zanimljivo je da ni u jednom od videa Sandra Sterle ne upravlja svojim avatarom. U prvom videu, umjetnica napušta svog avatara u prostoru crkve i prepušta ga automatskom skriptu prema kojem avatar spušta glavu ukoliko nema nikakve interakcije s računalom.
Umjetnica automatski skript uspoređuje s Guru Meditation skriptom kod starih Amiga računala. „Kod Amige se radilo o premorenosti  harware-a, a kod SL-a o pasivnosti software-a. U jednom i u drugom slučaju  radi se o praznini. Ili bolje rečeno u potrebi za prazninom. Tu je praznina onaj  iscjeljujući element. Na japanskom sunyata - praznina se u zen meditaciji povezuje s umiranjem na jastuku. To se događa kada meditant dovoljno dugo sjedi nepomično u Budinoj poziciji kao foma, dok se istodobno u samom procesu meditacije iscrpljuje do kraja otpuštajući od sebe vlastite sadržaje svijesti. Cijeli SL je zapravo platforma praznine ili kulise iluzija iza kojih se nalazi prava stvarnost,  tek kada se ukine aktivni script dolazimo do suštne same participacije koja je ontološki na ravni nule.“

U drugom videu umjetnica dopušta svom djetetu da upravlja avatarom. Dijete otjelovljeno kao odrasla žena Mariska Avedon (i ujedno njegova majka) koristi opciju letenja  koju SL nudi svojim avatarima uz ostale oblike kretanja. Avatar je smješten u poznati ambijent u kojem se nalazi Kožarićevo Prizemljeno Sunce koji umjetnica doživljava kao simbol dokinuća gravitacije jer se nalazi ispod letača i na neki način simbolizira njegov pad u svjetlost poput mitskog Ikarovog leta odnosno pada. Prema Sandri Sterle bezgravitacijski aspekt simulacije leta je zapravo pokrenuta mehanika snova. Umjetnica  pad upoređuje s gubitkom socijalnog znanja koje se događa radi dugotrajnog, cjeloživotnog korištenja računala, a let sa stjecanjem virtuoznosti u virtualnom prostoru.

U trećem videu, koji je tematski najzanimljiviji Dan Oki, medijski umjetnik Sandre Sterle u SL koristi opciju virtualnog seksa. Iako se radi o Sandrinom partneru iz stvarnog svijeta, ipak taj seksualni odnos otvara mnoštvo pitanja – od toga da li bi virtualni odnosi s drugim avatarima bili prijevara, pa do toga koja se vrsta emocija ili uzbuđenja može ostvariti na virtualnoj razini, ili da li se tim seksualnim činom na neki način mogu izjednačiti virtualni i realni svijet.
Mariska Avedon Sandre Sterle, doima se kao rad u procesu, iako ima svoj vlastiti život već kroz ovu video instalaciju, postoji velika vjerojatnost da će se Mariska i njena zajednica umjetnički razvijati i dalje.
 

Sandra Sterle (rođena 1965.), trenutno živi i radi u Splitu, gdje predaje kao izvanredna profesorica na kolegijima Performans i video te Novi Mediji na Umjetničkoj Akademiji Sveučilišta u Splitu. U posljednje vrijeme kurirala je brojne studentske izložbe, bila je suorganizator festivala proširenog performansa u Splitu, DOPUST, te jedan od suradnika na internacionalnoj izložbi i konferenciji Videovortex u Splitu. Godine 1989. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te je nastavila svoje školovanje na Kunstakademie u Düsseldorfu 1995./96. Od 1991. do 2000. živjela je i radila u Amsterdamu, gdje dobiva stipendije i nagrade za svoj rad od BKVB (Fonds voor beeldende kunsten), AFK (Amsterdams Fonds voor de Kunsten). Od 2000. do 2001. realizira radove na raznim mjestima i institucijama u SAD-u (Wexner Center for the Arts u Columbusu, Franklin Furnace Foundation, Location 1 Gallery, Artistspace i Parsons School of Art and Design). Izlaže samostalno i sudjeluje na međunarodnim i domaćim izložbama, programima i festivalima od 1995. Radovi su uvršteni u važnije retrospektivne izložbe hrvatske video umjetnosti, kao sto su Frame by Frame, Personal Cinema Program, Insert te nizozemsku retrospektivu A Short History of Dutch Video Art.