Danijela Philipp: mrzim Božić!

Došao je taj mjesec u godini. Mjesec koji stremi svojom došašćvenošću prema svojem vrhuncu četiri nedjelje kasnije. U kome se dešavaju čuda božja i čovječja. Slučaj A. Starica na samrti priča unučici istiniti događaj koji se desio u njenoj mladosti kad je svijetom bjesnio veliki rat. Ali na taj dan, zapravo noć, dok se odvijala velika i krvava bitka na bojnom polju, dogodilo se nešto nezamislivo: na nebu se pojavila plava zvijezda božanskog sjaja i vojnici, ugledavši ju, baciše oružje i pohitaše jedni drugima u zagrljaj preko leševa svojih palih prijatelja. I svi su jecali i ljubili jedni druge. I tu je starica završila svoju samrtničku ispovijed. Ali ima još. To ganuće je trajalo točno dvadeset i četiri sata, nakon toga je počela najžešća bitka svih vremena. Slučaj B. Topli obiteljski film iz dobrih starih vremena. Čovjek razočaran svojim životom, ne vidjevši ljubav i smisao oko sebe, odlučuje se na krajnji cilj: oduzet će si život jer ga ionako više nitko ne treba i ne želi. Ali u trenutku izvršenja namjere sletio mu je iza leđa zaštitnik i odlučio mu pokazati kakav bi bio svijet bez njega i da još jednom dobro promisli. Naravno, radi se o tom mjesecu i tom danu, odnosno noći, zar bi i moglo biti nekako drugačije? I on uviđa da je ovaj život najljepši poklon što mu je dan i da je jako važan i potreban u drugim životima i sudbinama. I tako se vraća u svoj dom i dočekuje ga razdragana gomila, te se baca u zagrljaj svojoj ljubljenoj ženi i dječici pokraj velikog blještavog drvca. Svima naviru suze na oči. I opet je tu službeni kraj. Ali, naravno, ima i dalje. On je sljedeći mjesec uvidio da ipak nema smisla to što mu se dešava jer se u stvarnom životu nije ništa bitno promijenilo i izvršio je suicid ispalivši metak u sljepoočicu u svom podrumu. Našla ga je kći. Slučaj C. Tinejdžerska serija edukativnog karaktera. Na taj dan, mladić bježi od svog doma iz kojeg se morao maknuti jer je nepodnošljiva obiteljska situacija. Nema nigdje nikoga i nema nikakvih sredstava za život. Još je i gay. Pa odlazi u skvot s lokalnim klošarima gdje živi kao štakor. Ali njegova najbolja «gejfrendli» prijateljica, potaknuta tankoćutnošću i empatijom, na sami taj dan, ili bolje rečeno noć, odlazi iz obiteljskog doma po svog prijatelja. Kada saznaju za to, roditelji koji inače ne odobravaju njeno prijateljstvo su, naravno, izvan sebe i kreću u potragu zajedno s mlađom kćeri za svima njima. U međuvremenu, dvoje tinejdžera su uspjeli pobjeći razbojnicima i sklanjanju se u otvorenu crkvu. Obitelj se nakon bezuspješne potrage odlazi pomoliti u crkvu da pronađu svoje dijete i ugledavši ih tamo, potrčaše jedni drugima i u jecajima se svi međusobno počnu grliti i ljubiti. Čak i geja. Koje čudo. I zadnji kadar s dječicom koja a capella pjevaju blagdanski napjev s panoramom sretnog i spokojnog gradića pokrivenog snijegom i čarobnom svijetlošću. Ali priča se i nastavljala naravno. Mladić je kasnije zbog promiskuitetnog ponašanja dobio AIDS i postao mjesno ruglo, te ga se odrekla i najbolja prijateljica jer je već imala malo dijete koje nije htjela izlagati takvoj smrtonosnoj opasnosti. Ipak, što je sigurno je sigurno.
Ta tri navedena slučaja se mogu okarakterizirati kao jeftina sentimentalnost, neukus, kič. Na djelu je infantilizacija ljudskog iskustva duhovnosti zbog podilaženja lošem ukusu masovne publike kojoj je potrebna patvorena stvarnost da bi dobila iluziju o boljem i ljepšem svijetu od onog u kojem živi i koji je ona sama, a to svoj paroksizam doživljava upravo u dane na koje se referira u ovoj prigodnoj manifestaciji osobnog stava prema sveopćoj degradaciji elementarnih humanih vrijednosti. Kao predmet odmazde uzima se lažni sjaj i patvorenost božićnog pseudodekorativnog inventara i destruira se sama destrukcija kojoj se na jedan nov aktivni i subverzivni način želi pristupiti. Da li će izazvati priželjkivane posljedice, vidjet ćemo...