Zdravko Horvat: Reality Check (Work in Progress)

Zamijetio sam da je i Hrvatsku zadesio «boom» reality showova. Svi odjednom žele biti njihovi sudionici, svi žele svojih 15 minuta slave. Tu činjenicu uzeo sam kao polaznu točku svog rada.

Reality Check nastoji prikazati (ne)svjesno ljudsko nastojanje da ispuni svoje (pod)svjesne želje - u ovom slučaju želju za slavom. U svom radu želim osvijestiti htijenje ljudi da postanu jedna od novo stvorenih idola/ikona - «wanna be a star», sve mogućnosti koje pružaju reality showovi za postizanjem brze i brzoprolazne slave, te također voajerističku žudnju drugih da zavire u tuđe živote. Smatram da je to zatvoreni krug iz kojeg se ne može izići. Svakom showu uslijedit će novi show, a taj će prezentirati nove zvijezde i tako unedogled dok jednog dana svi ne postanemo zvijezde, te se razlika između onih koji gledaju i onih koji su gledani ne poništi.

Želja mi je da prolaznika stavim u svoj rad i time mu pružim priliku da postane sudionik svojevrsnog umjetnog/umjetničkog «reality showa», odnosno da prikažem svakodnevna zbivanja. Budući da se rad odvija u specifičnom, hibridnom prostoru – istovremeno čitaonici i galeriji, iskoristio sam tu činjenicu za «site specific» intervenciju u kojoj posjetitelji – ljubitelji umjetnosti, ljubitelji novina i knjiga kao i ljubitelji dobre kapljice nastupaju kao zvijezde.

*****************

Debatirajući o fenomenu reality TV-a mladi francuski filozof Olivier Razac ga uspoređuje sa zoološkim vrtom. "Zoološki vrt nije po svojoj biti nužno životinjski, već je to spektakularni dispozitiv čije funkcioniranje i ulog ostaju isti bez obzira nalazili se u njemu ljudi ili divlje životinje… Godine 1874. on [Karl Hagenbeck] je stadu jelena, koje je htio uvesti, odlučio dodati i obitelj Laponaca. Sve je to instalirao u svom vrtu i gotovo spontano stotine osoba pohrlile su vidjeti te čudnovate primjerke, premda su oni izvodili za njih banalne radnje - hranili su se, prali, razgovarali, izrađivali predmete i ponekad bi lasom ulovili jelena. To je konstanta od zooloških vrtova preko etnografskih izložbi sve do Big Brothera - da pojedinci igraju ulogu koja im pripada viđenu kroz prizmu stereotipnih predodžbi javnosti…Ako životinjski zoološki vrt pokazuje primjerke života 'u divljini', a kolonijalna izložba primjerke rasa, što onda pokazuje današnji reality TV? Čini se ništa drugo do stereotipne predodžbe zdravog razuma. Primjerak u reality TV-u samim svojim postojanjem na ekranu dokazuje da stereotip naprosto postoji. On je utjelovljenje u krvi i mesu tipološke konstrukcije koja se u osnovi sastoji u fiksiranju odnosa između ponašanjâ, karaktera i generičkog imena nekog pojedinca. I to je vrsta kakvu stvara spektakl stvarnosti."