Miran Blažek: Monokrom
Monokromno slikarstvo se smatra nadgrobnim kamenom na grobu modernizma. Prva misao na monokromna platna upućuje me na suprematizam, Maljeviča, zatim na američko slikarstvo, na Rothka, Neumanna....pa nezaobilaznog Yves Kleina, kao neka opća mjesta uz koja se vezuje mit o mističnosti boje i njenih nijansi, koje ona proizvodi u vizualnom dozivljaju na gledatelja. I tako se niz nastavlja i umnogostručuje kako se priblizavamo danasnjosti. U suštini, monokromnost se kao žanr pojavila u svijetu umjetničkog stvaralaštva u osvit minimalizma, kao način da se veza slikarstvom ne prekine oštro, odnosno kao potreba da se ne pomakne potpuno "iza" slikarstva, u predmetni svijet, u područje objekta, ali pri svemu tome i kao izraz vjernosti, tj. odanosti literarnoj estetici koja je potpuno negirala piktoralno. (Michael Fried)
Na granici izmedu monokromnog slikarstva u punini njegovog značenja koje ide u smijeru doprinosa vizualnoj senzaciji i stvaranju "lijepe slike" te, na drugu stranu, umjetničkog izražavanja kao sredstva kojim se stvara intelektualna teoretsko-ideološka potvrda minimalizmu i monokromiji, ali i predmetnoj umjetnosti, s ciljem da ta dvojnost u isčitavanju monokromnosti posluži sasvim drugoj svrsi od one iz vremena modernosti, nalazim umjetničko promišljanje Mirana Blažeka.
Miranovo stvaralaštvo objedinjeno na ovoj izložbi pod nazivom Monokrom propituje nekoliko problemskih pristupa slikarstvu danas - što je to slikarstvo danas, što je to slikanje, kakav je to proces, gdje prestaje granica slike a počinje predmet/skulptura/objekt, u čemu se očituje magija slikarstva, koja je to ritualna manifestacija koja nudi umjetniku slobodu i uživljavanje u čin slikanja i kakav se rezultat na kraju dobiva, gdje je uistinu vidljiv slikarski identitet na platnu, gdje je granica slike-unutra ili izvan granica rame na koje je napeto platno slike, je li tkanina sama po sebi dostatna činjenica slike?
Svim ovim pitanjima Miran je dao svoj doživljajni i pomalo ironizirajući iskaz u nekoliko radova semantičko istovremeno ironičnih i smislenih znčenjskih naziva: Dream catcher, Idol, Ritual i Komercijalna slika.
Rekla bih da mnogo značenja možemo iščitati u Miranovoj boji. Monokromija upućuje na složenost njegova procesa stvaranja pojedinog djela i na bogatstvo rezultata koji se u konačnici postiže. Jedna boja za mnogobrojnost doživljaja i interpretacija.
Recimo, u djelu Dream catcher Miran minucioznim, strpljivim, prilično zahtjevnim repetitivnim postupkom tankim kistom izvlači niti platna, gotovo identičnom akvarelnom bojom kao što je boja samoga platna. Time stvara estetski ugodnu vizualnu senzaciju, postižući igru horizontalnih linija koje izranjaju iz platna i potom ponovno uranjaju. Rezultat je iznimno suptilna međuigra između materijalnosti tkanine i učinka pigmenta boje na pojedinu nit tkanja, čime se također ukazuje na odvojivost elemenata slike na cjelinu-podlogu i "pigmentni pokrov".
Sasvim drukčija uporaba monokromije isčitava se u radovima Idol i Ritual, koje Miran stvara otiskivanjem dlanova uronjenih u crnu uljanu boju. Tim šamanističkim ritualnim činom, svojevrsnim pročišćavajućim psihološko-fizičkim iskustvom, ovaj mladi umjetnik potpuno negira ideju slike kao iluzije, kao prostora prepričavanja. To su radovi koji otvaraju prostor za iščitavanje transcendentalnosti u samoj biti slikarstva i slikarskog postupka, kako za stvaratelja tako i za gledatelja.
Izuzev svojevrsne "samoironične relativizacije osobne mantre kreativnog procesa" (Marina Viculin), Miran Blažek ovim monokromnim radovima u crnoj boji nedvojbeno priziva u sjećanje prvi otisak ljudske ruke, pronađen na zidu pećine. Ova platna oslikana na način prekrivanja dlanovima ruku uronjenih u crnilo do trenutka kada trag ruke postaje potpuno neprepoznatljiv, svojevrsna su simbolika i hommage "prvoj ljudskoj slici", početcima civilizacije, svijesti o povijesnom razvoju, tami i mraku iz kojeg je prvim svjetlom "otkriven" trag ljudske ruke i tako "otkrivena" prva slika.
Svoju izložbu Miran Blažek završava radom na zidu pod nazivom Komercijalna slika. kojim zaključno ironizira i relativizira poimanje ideje o lijepoj slici, na način da ponovno jednom bojom, zlatnom, na zidu galerije oslikava siluetu baroknog okvira kojim ironično priziva ideal slikarstva iz prošlih vremena.
Pitanje nam na kraju postavlja sam umjetnik Što bi to bila slika: dvodimenzionalna ploha prekrivena bojom nad kojom umjetnik materijalizira neku senzaciju ili psihološki doživljaj?
Miran Blažek svojim monokromima, stvara djela koja su duboko utemeljena u propitivanju same biti slikarstva i čina slikanja te su poticajna, živa i nadahnjujuća te omogućuju iščitavanja slojevitosti značenja same slike i njenog naziva, koja pak daju jedan drukčiji i novi karakter ideji monokromne slike.
Rašeljka Bilić