Luiza Margan: Iz trbuha diva
"Složiti ćemo se da je javni prostor već unapred određen takozvanim promjenama (možemo ih zvati različitim imenima: tranzicijske, postsocijalističke, neoliberalne, i tako dalje). Ako se u toj predodređenoj situaciji, na neki način nametnutoj, iznova postavlja zahtjev za promjenama, onda se intervencija jedinke u ime zajednice odigrava njenom slobodom da iskoristi svoje pravo na promjene ‘promjena’. To znači da se revizija promjena više ne zahtjeva isključivo od institucija moći kojima je društvo delegiralo da vrše promjene u korist tog društva. Inicijativa za promjenama dolazi s druge strane i na drugačiji način: osjećajem osobne potrebe pojedinca da zahtjeva slobodu zajednice ili da zahtjeva povratak ideje slobode – one iste ideje koja se postupno ali izvjesno gubi u granicama ‘javnog prostora’ zadatih institucionalnim i regulativnim mjerama moći. U okolnostima u kojima aktualna primjena tog prava i posljedice te primjene postaju vidljive u polju javnosti (unutar i izvan takozvanog javnog prostora) nastala je i razvila se kulturna, umjetnička i istraživačka praksa riječke umetnice Luize Margan.”* U svom novom umjetničkom poduhvatu Margan se vraća svom rodnom gradu, Rijeci. Potaknuta aktualnim društvenim i ekonomskim promjenama (privatizacije), Margan istražuje industrijski, brodogradilišni kompleks Treći maj kao prostor koji akumulira ‘simptome’ omogućavajući ‘dijagnozu’ šireg stanja društva. Pozivajući se na Lefebvrea, stanje postupnog nestanka rada - pa samim time i znanja - može se usporediti sa stanjem netom prije eksplozije prostora, odnosno prije eksplozije postojećih struktura koji u konačnici dovode do neke vrste gubitka identiteta i zaborava znanja.
* Pouzetak iz teksta Marka Stamenkovića, 2013.
--------------------------------------------------------------------------------------------
Luiza Margan radi i živi u Hrvatskoj i Austriji. Završila je studije na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani i Beču, a izlagala je na mnogim samostalnim i grupnim izložbama. Boravila je na umjetničkim rezidencijama u Parizu, Seoulu i New Yorku. Dobitnica je nagrade Oho u Ljubljani 2006. i treće nagrade T-HT 2012. u Zagrebu. U svom radu bavi se istraživanjem vizualne estetike i struktura moći koje obilježavaju javni prostor, memoriju te promjene koje kreiraju društvene vrijednosti i identitet. Njena umjetnička praksa je istraživačke prirode; spaja dokumentarne i fiktivne narative bilo intervencijama u javnom prostoru ili instalacijama koje uključuju fotografije, kolaže, video, objekte i sl.
