Ornament je zločin (DA/NE?)

Izložba Ornament je zločin (DA/NE?) rezultat je istraživanja unutar nastave kolegija modnog dizajna diplomskog stupnja Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pred studente je postavljen problemski zadatak promišljanja uloge ornamenta u suvremenom modnom dizajnu uz evidentnu referencu na poznata razmišljanja o funkcionalnosti i ukidanju ornamenta koje pronalazimo u skupini eseja Adolfa Loosa Ornament i zločin (1908.). Cilj rada sa studentima nije bio zauzeti gorljiv stav prema eliminaciji ili afirmaciji ornamenta, već pokušati sagledati obje strane te kroz prizmu današnjeg trenutka odgovoriti na oba pitanja jednako kvalitetno u stilu dizajnerski postavljenog zadatka. Doživljaj ornamenta uvažavajući i Loosova razmišljanja s početka stoljeća isprovocirao je kod studenata različite pristupe njegovu shvaćanju od krajnje konceptualnih do striktno modnih.   
 
Tako Matija Čop u dva modela izuzeta iz kolekcije Homless in Haeven (jesen/zima 2013.) pristupa pitanju ornamenta gotovo minimalistički konceptualno. Za Matiju beskućnik je slika minimalističkog pristupa životu, svođenje privatne imovine na minimum uz odsustvo ikakve potrebe za dodatnim ukrašavanjem. Kroz dva modela potvrđuje i negira ornamentalno. Odgovor NE sadržan je u bijelo – sivom modelu čistih oblika predimenzionirane meke siluete koji se bazira se na krugu i kugli kao osnovnim oblikotvornim principima. Ornament personificira volumenom multifunkcionalne jakne i detaljem kružnih džepova na stražnjem dijelu hlača. U drugome modelu ornament prepoznajemo u svojevrsnom linearnom ornamentalnom gumenom gnijezdu koje u svakom trenutku može postati uzglavlje. Riječ je o prostornom pletivu nastalom tehnikom kukičanja koje odjevno gledano možemo definirati predimenzioniranim prslukom. Matijinom istraživanju ornamentalnosti više baziranoj u njenoj negaciji totalnu suprotnost pronalazimo u kolekciji Maje Vukovinski Barok – zločin s poticajem (proljeće/ljeto 2013.). Majin doživljaj ornamenta izjednačen je sa iluzijom bogatstva, a pristupa mu kroz prizmu baroka kao estetski izuzetno bogatog i ornamentalno zasićenog perioda. Barokizaciji pristupa dvojako. S jedne strane koristi gotov tekstilni uzorak velikih dimenzija pri čemu paletom boja ostaje vjerna baroku (puderaste nijanse, pastelni tirkizi) dok s druge strane istraživanjem tlocrta barokne arhitekture zasnovane na dinamici konveksno-konkavnih krivulja prenosi te iste krivulje u krojnu sliku odjevnog predmeta. Prezasićenost površine tekstilnim uzorkom za Maju simbolizira ornament kao iluziju bogatstva. Dovodeći ga u kontekst modnog dizajna i fenomena barokizacije u kolekcijama suvremenih modnih dizajnera postavlja upitnom njegovu primjenu danas koja često graniči sa pitanjem kiča. Istraživanjem kroja i njegovom ornamentalizacijom pozabavila se i Marcela Šahini. Za razliku od Maje, Marcela u kolekciji Equal in Diversity (jesen/zima 2013.) svakom krojnom dijelu dodaje zasebnu plohu boje pretvarajući površinu odjevnog predmeta u geometrijski komponiranu sliku. Čitav rad zasniva se na istraživanju učeničke školske uniforme te pokušaju njenog demistificiranja i individualiziranja kroz promjenu kolorita i siluete. Modelom kojim Marcela potvrđuje tvrdnju ornamenta kao zločina dominiraju jaki kolorit čistih boja temeljen na jasnim odnosima toplog i hladnog koji često dolaze u komplementarnim parovima. Drugi model negacija je i odsustvo svake ornamentalnosti koloristički sveden na crveno u različitim vrstama materijala od sjajnih do mat. Kroj i krojni dio okosnica su rada i studentice Petre Stanković. U kolekciji Movement from Inside (proljeće/ljeto 2013.) Petra polazi od muškog odijela kao simbola klasičnog odijevanja kojeg u pravilu karakterizira odsustvo uzorka i ornamentalnosti. No kad se pogleda što ono krije sa svojeg naličja ili pak velike blizine lako je pronaći usitnjeni ornamentalni uzorak kako na podstavama i pratećim modnim dodacima poput marama i kravata tako i u samome materijalu od kojeg je ono načinjeno. Petra Stanković izokrečući odijelo pronalazi upravo takav uzorak koji kroz minimalne ali nužne preinake kroja zamjenjuje vlastitim izborom alternativnih materijala koje redom karakteriziraju rasterizirani uzorci i moare efekt potenciran mrežastom podstavom inverzno postavljenom s vanjske vidljive strane odjevnog predmeta. Rasterizacija, moare efekt i prateći osjećaj optičkog kretanja principi su ornamentalizacije na kojima studentica oblikuje kolekciju. U kolekciji Multiplikacija pokreta (proljeće/ljeto 2013.) Sanja Švraka također obrađuje fenomen kretanja kao osnovu za oblikovanje ornamentalnog tekstilnog uzorka. Dok Petra pronalazi gotove tekstilne materijale, Sanja se odlučuje za oblikovanje vlastitog tekstilnog uzorka digitalnim putem. Uzevši detalj iz prirode, njegovim smanjivanjem i uvećavanjem te čistim geometrijskim kompozicijama Sanja Švraka oblikuje ornament na principu kaleidoskopske slike. Multiplicirani detalj iz prirode postaje oblik digitalnog fraktala, a crna linearna mreža grana drveća postaje ornamentalnom crnom linearnom mrežom tekstilnog uzorka. Ornamentalnu organizaciju tekstilnog uzorka prati i razlomljena krojna slika u geometrijski čiste krojne dijelove. Dok smo kod Matije Čopa vidjeli gradbeni pristup ornamentu nabrajanjem prostorne linije tehnikom kukičanja u ornamentalnu gumenu masu, kod Vedrane Mastele svjedočimo oblikovanju uzorka oduzimanjem mase tekstilnom materijalu. Kolekcija Destroyed Creation (proljeće/ljeto 2012.) bazira se na ornamentalizaciji tekstilnog materijala postupkom njegove mehaničke destrukcije. U novonastalim materijalima lako je prepoznati elemente spacijalnih efekata Fontaninih platana koji se kreću od smjelih rezova skalpelom pa do usitnjenih rupičanja slikarskih platana iglama i čavlima. Navedene postupke oblikovanja pronalazimo i u Vedraninu radu u funkciji ornamentalizacije odjevnog oplošja. Bušeći tekstilnu plohu Vedrana dozvoljava dominaciju šupljini što dovodi do čitavog spektra deformacija i samooblikovanja odjevnih predmeta. Ovisno o vrsti i načinu tkanja upotrebljenog materijala ornamentalizirana ''oštećenja'' svojim teksturama poprimaju neočekivane nove karakteristike materijala asocijativno bliskih materijalima iz određene epohe ili pak urbanog street stilea.  
   
Mentorica projekta: mr. um. Jasminka Končić, docent
Asistentica postava izložbe: prof. lik. kul. Josipa Štefanec, asistent
Studenti modnog dizajna: Matija Čop, Vedrana Mastela, Petra Stanković, Marcela Šahini, Sanja Švraka, Maja Vukovinski
Fotografija: Vanja Šolin za Matiju Čopa, Karmen Poznić/Oblak photography za Vedranu Mastelu
Model: Ana B. (Talia) za Vedranu Mastelu
 
 
Biografija:
 
Jasminka Končić rođena je 1973. u Zagrebu. Diplomirala je grafiku u klasi profesora Miroslava Šuteja na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 1997. godine. Magistrirala 2012. godine na poslijediplomskom studiju kiparstva na ALUO u Ljubljani (Akademija za likovno umetnost in oblikovanje, Univerza v Ljubljani, mentor izv. prof. Alen Ožbolt, tema rada: Istraživanje dvodimenzionalnih tekstilnih materijala i postupci prevođenja istih u trodimenzionalne oblike). Radi na Zavodu za dizajn tekstila i odjeće Tekstilno-tehnološkog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu prvo kao vanjska suradnica (od 2001.) i asistentica (od 2004.) kod profesora Ante Tonči Vladislavića, a od 2011.godine samostalno u statusu docentice (kolegiji: Modni dizajn I, Modni dizajn II, Modni dizajn III, Modni dizajn IV, Kolekcija I, Kolekcija II, Dizajn modnih dodataka I, Dizajn modnih dodataka II, Portfolio).
Za vrijeme studija na ALU u Zagrebu 1996. godine jedna je od osnivačica grupe ''Daklelososi'' s kojom je izvodila modne performanse. Godine 1998. članica je organizacijskog odbora 25. Salona mladih koji po prvi puta uvodi kategoriju mode u svoj program, a 2006. godine asistentica postava izložbe ''Drugarica a la mode'' u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu i koordinatorica prateće modne revije ''red and pink''. Iza sebe ima i nekoliko asistencija u filmskoj i kazališnoj kostimografiji kao i sudjelovanje u različitim kuratorskim tijelima iz područja mode i umjetnosti.
Umjetnička je voditeljica ''Green room'' galerije u Zaboku od 2010. godine. Članica je strukovnog udruženja hrvatskih likovnih umjetnika (HDLU, Zagreb) i do 2010. godine stručnog savjetodavnog tijela Kulturnog vijeća KZ županije. Od 2013. godine u umjetničkom je savjetu galerije Tekstilno – tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
 
Kontakt:
Jasminka Končić
 Družilovec 72, 49 214 Veliko Trgovišće, R Hrvatska;
 tel. +385923171709
 e-mail: jasminka.koncic@gmail.com, jasminka.koncic@ttf.hr