Andrea Resner: Alabastra
Andrea Resner kroz svoj rad Alabastra (lat. pupoljci) započinje proces istraživanja odnosa prirode, sjećanja i potrage za vlastitom pripadnošću (plemenom). Za umjetnicu pojam prirode ne isključuje gradski (urbani) prostor i industrijske materijale koje koristi u stvaranju svojih radova. Kroz odabir materijala Resner izaziva element nehaja, slobode i brisanja ekonomske vrijednosne hijerarhije među kupljenim (skupocjenim ili novim predmetima) i nađenim predmetima (stari predmeti, otpad).
Umjetnica oblikuje svoj rad u gotovo ritualne simbole nalik precizno izrađenim maskama, u koje ugrađuje sjećanje na sebe, svoju majku i baku iz istih životnih razdoblja. Spajanjem sjećanja triju žena,umjetnica briše vremensku linearnost te time ističe sjećanja kao nešto bezvremensko gotovo ritualno. Za umjetnicu sjećanja iz bilo kojeg vremenskog razdoblja imaju jednaku bistrinu, te samim time nisu ograničena linearnim poimanjem vremena. Upravo iz tog razloga koristi materijale koji većinom nisu novi gotovi industrijski proizvodi, oni su ili relativno sirovi prirodni materijali, ili industrijski predmeti koji su proživjeli već jedan dio svog egzistencijalnog ciklusa, odnosno u sebi već sadrže sjećanja.
Resner kroz jasne životinjske simbole tigra (snaga), jelena (ranjivost i mudrost), sove (spoznaja), ptice (krhkost i prolaznost) gradi svoje bilješke sjećanja s etnografskim elementima. U svojem radu ona stvara utočište koje služi kao mjesto komunikacije s praznanjima i praiskustvima (prasjećanjima) svih ljudi te nudi mjesto na kojem se poziva na dijalog, slavlje životnih iskustava i povezanosti čovjeka s prirodom (pod time priroda podrazumijeva okolinu i ljude koji žive s nama u nekom prostoru).
Josip Horvat
