Vlado Martek: Tri tramvajske postaje dalje

Naslov: Tri tramvajske postaje dalje, krije flert s prostorom. Naime, prethodna izložba istih radova koji su na izložbi prebačena je iz jednog javnog prostora u drugi javni prostor. No fizionomija tih dvaju mjesta se razlikuje. Hodnici Geodetskog fakulteta u Zagrebu prostor su za studente i profesore, a radovi tamo izloženi bili su sklonjeni od ostale publike. Galerija VN, javni je prostor čitača ali i promatrača, kroz izloge, s ulice. Dakle, druga priča ali podjednake ograničenosti javnog. Takvi su prostori, danas za izlaganje privlačni i gotovo poželjni. Radikalna odluka da se isti radovi postave na maloj udaljenosti, beskrajno naglašava važnost prostornog specifikuma, pod uvjetom da to ipak nije samo galerijski prostor. Još od doba izložbi-akcija s Grupom šestorice, privlače me tzv. neprofesionalni prostori, otkloni koji doprinose jačem transferu energije između dviju skupina potencijalnih alkemičara, publike i umjetnika. Sami izloženi radovi htjeli bi nositi eros za slobodom iscrtavanja, svojih granica, negirajući politiku i njene ratove. Možda kriptoterapija u duhu rimske izreke: Libertate viam facere.

xxx

Ne podlijeganje žanrovskim razvrstavanjima i registriranjima ključna je premisa rada Vlade Marteka. Martek je pjesnik koji  izmiče iz okvira pjesništva i slikar koji izmiče iz okvira slikarstva. Opiranje objašnjavanju, specificiranju, racionaliziranju, klasificiranju i definiranju oblik je Martekove pobune. A pobuna je, prema Marteku, potrebna protiv svega, ne protiv nečeg konkretnog  jer to konkretno vodi u aktivizam ili politiku, što nije njegovo interesno područje.

Unatoč  slabom zanimanju za politiku, čest motiv Martekovih radova je motiv karti. Geografski simboli koji predočuju raskošna i manje raskošna tijela država prevedeni su u slikarske linije kistom i plohe boje. I na njih je intervenirao tekstom – jezikom. Martekovi su radovi čvrsto usidreni u riječima, a njegove karte su pjesničke karte svijeta.

Nepovezanost tijela država i riječi koje ih nastanjuju ultimativno proizvodi osjećaj začudnosti. Često ti radovi proizašli iz pjesničke pobude provociraju na političko čitanje – poput Martekovog najpoznatijeg rada u kojem je riječ BALKAN upisao na kartu Amerike. Ipak, Martek kao i svaki drugi pjesnik očekuje druga, slojevita, istančana čitanja. Tako recimo u radu Europa I-IV, nacrtana karta Europe postaje poprište na kojem je čovjek čovjeku Hegel. Europa je također pola Amerika a pola Dostojevski, ili  San o istini u kojem Kafka, Shakespeare i Dostojevski svi zajedno obilježavaju područje Balkana. Također Europa je put od DA do NE a glavni gradovi su važni pisci (Proust, Dostojevski, Gobrowicz i sl.). Martek svojim kartama iz mašte nudi niz novih pogleda na Europu, Ameriku i bivšu Jugoslaviju u kojima one nisu političke cjeline  već u kojem su granice, granice između misli pisaca, pjesnika i filozofa. Kao i kod agitacija u kojima Martek preuzima formu političkog zagovaranja kao podlogu za zagovaranje na čitanje poezije, tako i u seriji mapa lobiranje za književnost, umjetnost i filozofiju dobiva radikalnu oštricu upravo pomoću iscrtanih političkih realiteta. Drugim riječima, Martekov bitni politički/kritički/pobunjenički stav koji želi prenijeti je da strukturu svijeta koji nastanjujemo ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo jer se ona može povezivati i željeti, te interpretirati na brojne načine. Svijet kao katastarska čestica je samo jedna od njih, i to nipošto ne najbolja.

Ovaj pred-pjesnik i pred-slikar, koji iza sebe ima brojne objavljene zbirke poezije i AICA nagradu za slikarstvo, tvrdi da je samo 10% umjetnik, a 90 % sve drugo: muž, otac, prijatelj, čitatelj, knjižničar i sl. Balansira na tankoj liniji između kategorija svojim kolažima i poezijom kao sredstvom pobune.