Vlatko Vincek: Kriptografi

Kriptografi
  
Serija Kriptografi Vlatka Vinceka serija je monotipija maloga formata na kojima autor postupkom prskanja ostavlja otiske različitih predmeta te pod nastalim bijelim formama upisuje njihove nazive. Predmeti koje koristi pronađeni su na cesti. To su otpaci, smeće, nepotrebne stvari, dijelovi nečega što više nije u funkciji: iskrivljeni čavli, limene pločice, oštri predmeti, klinovi, spirale, žice... Opredmećeni od svoje prvotne namjene, izmaknuti iz sistema korisnosti, oslobođeni bivših značenja, ulog su u autorovoj premetaljci. On ih iznova imenuje pridružujući im njemačke nazive koje potom anagramski premeće konstruirajući nove riječi. Tako stvara registar koji opisuje sustav emancipiran od svakoga poznatog jezika, temeljen na kodu znakova u kojemu se semiotička trijada značenje-označitelj-označeno tek slabim vezama osobnih asocijacija oslanja na poznate odnose stvarnoga svijeta. Konstruiran s pomoću pronađenih predmeta i višestruko prelomljene enigmatike taj paralelni sustav stvari posve je udaljen od svog referentnog polja upućujući na nedostatnost jezika, nestalnost značenja i čvrstih uporišta. Upravo je takva priroda jezika Vincekova preokupacija: s jedne strane čvrsto ljepilo svijeta jer nema ničeg što nije njime zahvaćeno, a s druge, stalna potreba da mu izmiče. Zato Vincek stvara svoj kriptirani sustav, ne bi li njime uputio na poroznost jezičnih konvencija. Zato poseže za mitskim činom imenovanja, poziva se na germanizme iz jezika djetinjstva, poigrava se sa zvučnošću ne bi li oslobodio jezik vlastitih uvjetovanosti.
Predmeti koje skuplja efemerni su, potrošeni i nefunkcionalni. U izvjesnome su smislu to prastvari, rezidualni ostaci našega vremena. Mogli bi ih pripisati kategoriji „transosobnog fetiša“, kako je to svojedobno detektirao Marijan Špoljar pišući o Vincekovu radu. Kao takvi oni su provodnici osobite energije sposobne da podrži ovu složenu arheologiju, ali i da se generira u novi rad. Naime, niz monotipija s kriptiranom porukom s otiskom predmeta i pridruženim pojmom - riječi ispisanoj u kaligrafskoj maniri, istovremeno je kartoteka predmeta i niz grafičkih originala. Usto, autor izlučuje riječi u zasebni indeks pojmova ugraviran na metalnim pločama. Nazivajući ga rječnikom sugerira da se radi o zaokruženome jezičnom sistemu što podrazumijeva izvjesnu gramatiku, pravila i značenja. No istovremeno sve to izostavlja, prepuštajući svoj rječnik nepredvidljivom tkanju osobnih asocijacija i interpretacija.
Vincekov niz Kriptogrami hibridni je arhivski format nastao supostavljanjem paradoksalne fluidne dokumentacije, u kojoj su fiksirani objekti nejasni, a pojmovi koji ih determiniraju nepoznati i klasičnih grafičkih formi naglašene pikturalnosti kao izraz autorove refleksije o nametnutom redu i iskliznućima društvenih konstrukcija.
 
Irena Bekić