metaFORA 2015. - Bez granica – nagrađeni
U Mjesecu hrvatske knjige 2014. godine raspisali smo natječaj za kratku priču putopisnog žanra metaFORA 2015. - Bez granica. Osamdeset tri priče koje su ispunile propozicije natječaja pristigle su iz raznih dijelova Hrvatske - ponajviše iz Zagreba (30 priča), Varaždina (4 priče), Rijeke (3 priče) te mnogih drugih gradova i manjih mjesta. Dvije priče stigle su iz Bosne i Hercegovine, jedna iz Slovenije i jedna iz Liechtensteina. Najstarija natjecateljica je u sedmom desetljeću, a najmlađi natjecatelj pohađa 8. razred. U najvećem broju zastupljeni su autori trideseto- i pedesetogodišnjaci. Spisateljska razina prispjelih priča te njihova stilska raznolikost bila je znatna, stoga žiri nije imao lak zadatak.Žiri u sastavu:
- Juraj Bubalo, pisac
- Kristian Novak, pisac
- Sanja Vučković, umjetnička ravnateljica CeKaPE-a
- Tanja Radović, knjižničarka i spisateljica
- Marija Solarević, pobjednica metaFORE2014.
dodijelio je tri nagrade i dvije pohvale.
Nagrađeni su:
Pohvaljene su priče Vinkovci – Nade Vukašinović i Crno srce – Ane Jevtić Kos.
Član žirija, pisac Kristian Novak rekao je o ovogodišnjem natječaju:
Čitanje svakoga teksta svojevrsno je putovanje. Od točke A dolazimo do točke B, proteklo je neko vrijeme i, bez obzira je li nas tekst ostavio hladnima, naživcirao ili izuo iz cipela, mi više nikada ne možemo biti osobe koje smo bile prije čitanja.
Iščitavanjem tekstova doputovalih na natječaj ta je usporedba dvostruko oplemenjena. S jedne strane, čitali smo o putovanjima ljudi koji nisu mogli drukčije nego zapisati svoje iskustvo, s druge pak smo strane bili prisiljeni preispitati vlastitu predodžbu o putovanju.
Ako je ona prije čitanja bila, najjednostavnije, „ono kada tijelo svojevoljno promijeni prostorno okruženje prevalivši neku udaljenost u nekom vremenu“, nakon zadnjeg pročitanog teksta, od te je definicije otpalo štošta. Pisci su nam pokazali da niti mora biti tijelo to koje putuje, da se putovati može i u mislima, da je vrijeme postaje vrlo promjenljiva veličina u putopisnom žanru, da putovanje ne mora biti ni na površini zemlje, nego može biti i u svemiru ili duboko pod zemljom. Udaljenost može biti ona do kraja svijeta, ili do druge strane sobe, za putopisca to može biti podjednako uzbudljivo iskustvo. Osim toga, ono ne mora biti svojevoljno u ovo doba u kojem se stotine ljudi u traganju za boljim životom utapaju nadomak Europe.
Od cijele, iako vrlo općenite definicije, ostao je, čini se, samo glagol. „Promijeniti“. Jer, kada bismo sve pristigle tekstove htjeli svesti na zajednički nazivnik, to bi bila promjena, i to bi bio učinak koji promjena ima na onoga koji pripovijeda. O tome se radi, a ne o taksativnom nabrajanju prijevoznih sredstava i egzotičnih imena mjesta.
Upoznali smo se s tekstovima onih koji su slučajno uletjeli u avanturu, i onih koji se uvaljuju u nevolje da bi pripovijedali o njima. S pripovjedačima koji u domaćem traže tuđe i čudno, i s onima koji u tuđem traže poznato. Neki se u pripovijedanju otvaraju prema većim narativnim cjelinama, za neke pak je jasno da su pišu sedimentacijom iskustva i sadržaja iz lirskog. Vidjeli smo iskustva neugode i krajnje sreće, iskustva refleksije o sebi posredstvom Drugoga, iskustvo pomirbe i iskustvo rata. Čini se da putopisni žanr korespondira sa svekolikim iskustvom bivanja čovjekom.
Ne mogu svi tekstovi biti nagrađeni. Mnogi su otpali jer ih se ni po čemu ne može smatrati putopisnima. Drugi su otpali jer nisu literarni, nego su dobri izvještaji koji ni ne traže umjetničku razinu. Ima dakle odličnih tekstova među onima koji nisu ostali nagrađeni. Ali sasvim sigurno među nagrađenima nema teksta koji nije izvrstan.
Nagrade su:
1. Nagrada
2. Nagrada
3. Nagrada
|
Zahvaljujemo sponzorima! |
Čestitamo pobjednicima, ali i svima koji su sudjelovali na natječaju. Pozivamo vas i na metaFORU2016.! Nova tema natječaja bit će također poticajna.
Zahvaljujemo žiriju i sponzorima!
Nagrade su dodijeljene na Noći knjige 2014. uz scensko uprizorenje Kazališta „Ivan Goran Kovačić“.
metaFORA 2013. / 2014.