Matej Knežević: Bittersweet

 Kada sam ga upitala zašto želi izlagati i baviti se umjetnošću uz svoju temeljnu struku, Matej Knežević je odgovorio da mu umjetnost pruža širinu za razliku od specijaliziranosti stručne naobrazbe.  Matej Knežević je naime liječnik i nije prošao umjetničko formalno obrazovanje.  Svoj je vizualni ukus formirao posjećujući svjetske muzeje i gledajući velike  izložbe koje su ga inspirirale da i sam krene u umjetničku produkciju.

Bittersweet je serija radova koja, kao što i sam naziv kaže, spaja na prvi pogled nespojivo. Glavni materijal izložbe su slatkiši. Slatkiši kao materijal nisu novi – možda najpoznatije instalacije od bombona je radio Felix Gonzales-Torres kao relacijske skulpture koje su omogućavale posjetiteljima da ih odnesu i pojedu, dok je muzej bio zadužen za njihovo obnavljanje. Također svjetski je poznata japanska umjetnička  tehnika amezaiku u kojoj se pomoću obojenih karamela oblikuje skulptura.  Ne smijemo zaboraviti ni skulpture od prožvakanih guma za žvakanje Maurizia Savinija koji u svoj rad unosi i senzualnost materijala pripremljenog za svaku pojedinu skulpturu u ljudskim ustima. Materijal kao i formalni jezik kojim se Matej Knežević služi je lako poveziv sa svjetskim mainstream vizualnim izričajem. No bitniji za njegov rad je sadržaj koji predstavlja autohton element.

Naziv rada Skeksi ukazuje na materijal koji koristi - napravljen je od čajnih kolutića – a prefiks S upućuje na skepticizam. Rad koji formira kovanicu od jedne kune, eura i franka,  referira se na ozbiljne teme – monetarnu politiku u Hrvatskoj. Slatkoća materijala koji je upotrijebio implicira bajku o Ivici i Marici u kojoj to dvoje naivne dječice bivaju uvučeni u vještičju kuću zahvaljujući njenom slatkom dizajnu. Franak od keksa metaforički ukazuje na slatka bankovna obećanja koja potiču naivne i mlade Hrvate da zagrizu više nego što mogu – da uzmu doživotne kredite s otplatom bez granica.

Video-performans EuroKREMskeptik nastao je 2012. u razdoblju priprema za ulazak u Europsku uniju. Umjetnik izrezuje europske zvjezdice od kruha, premazuje ih slatkim namazom pretencioznog imena Eurokrem i jedan po jedan jede. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju uslijedio je jednom vrlo kratkom razdoblju državne samo-opstojnosti. Iako je Hrvatska formirana na osnovu „tisućljetne nacionalne samobitnosti“  kako piše u Ustavu, ipak je vrlo kratko izdržala prije uključivanja u novi savez. Rizike tog udruživanja poznaju samo najupućeniji. Video-performans u kojem sam umjetnik nastoji proživjeti i probaviti tu novu političku informaciju istovremeno i ukazuje na svojevrsnu mentalnu apatiju i manjak aktivnog angažmana tipičnu za postsocijalističke prostore. Nestajanje i ponovno pojavljivanje kruha upućuje na polagan proces probavljanja ponovnog udruživanja kroz koji prolazi većina ljudi.

Lightbox naziva I ce cream ponovno u naslovu krije igru riječima. Ruka na fotografiji drži sladoled koji se topi i slijeva po koži. Na prvi pogled glamurozna svjetlosna reklama, postaje antireklama ukazujući na neugodu ljepljivog rastopljenog sladoleda koji na sebe hvata prljavštinu. Metafora reklame za izložbu Bittersweet poziva na promišljanje gospodarske i političke situacije u zemlji, na poziciju mladih, na mogućnosti otkupa vlastitih sudbina u prezaduženoj, nesamostalnoj, neorganiziranoj zemlji.   U receptu za umjetnost Mateja Kneževića  mogu se izolirati politički, skeptični, pa možda i pomalo pesimistični sastojak. No na kraju ne smijemo zaboraviti i crno-humorni sastojak koji daje potrebnu svježinu i energiju da smjesa proizvede gorko slatki okus u ustima.