Gledamo dodirom

Likovna kultura je predmet u kojem se prvenstveno odgaja pažnja. Učimo gledati, zapažati, istraživati i kreirati. Kod učenika oštećena vida taj postupak je znatno otežan, no to ne znači da ne možemo postići odlične rezultate. Možda naši radovi nisu tako tehnički čisti i uredni, ali su zato koloristički snažni i puni jakih kontrasta boja, zanimljivih i originalnih oblika...

Za učenike oštećena vida likovna kultura je isto tako izrazito važan predmet koji nam omogućuje da taktilno i vizualno naučimo zapažati svijet oko sebe i samostalno kreirati svoj doživljaj istog.

U istraživanju likovnog jezika jako nam je važan redoslijed. Prvo počinjemo od taktilnog istraživanja prostora i tijela u prostoru. Znači naši prvi zadaci vezani su za upoznavanje prostora u kojem se nalazimo, važnosti njegove veličine obzirom na nas, radi li se o velikom ili malom prostoru, unutarnjem ili vanjskom, punom ili praznom.  U prvoj fazi ga upoznajemo dodirom, igrama u prostoru, a kasnije i oblikujemo. Postajemo svjesni raznih oblika koji nas okružuju. Zato prvo oblikujemo  jednostavne mase – zbijeno, linijsko, plošno, kako bi s vremenom bili spremni oblikovati sve složenije oblike iz prirode ili mašte. Oblikujući i dodirujući mase postajemo svjesni i površine koja nam je slijedeća točka istraživanja, a zatim i boja. Boja isključivo pripada učenicima koji imaju bar mali ostatak vida. Podražaj svjetla dovoljan je da bi se upoznali jaki kontrasti svjetla i tame, tj. crnog i bijelog ili najjači kontrast među bojama - žuta naspram plave. Potpuno slijepi učenici doživljavaju boju isključivo taktilno kao slikarski materijal što itekako može biti zanimljivo.

Tek kad smo istražili ove likovne elemente možemo odnose u prostoru upoznavati i u prostoru papira kroz likove na plohi, boje, točke i crte.

Naši radovi su uglavnom taktilni. Prvenstveno oblikujemo u glini, ali kao kiparski materijal koristimo i papir, žicu, tip masu, plastelin... Želja da se i slika može opipati dovela nas je do tehnike kaširanja novinskim papirom u obrisu, ponekad i površini u kombinaciji s bojom. Crtamo i izrezanim crtama od debljeg papira. Lijepimo likove u tehnici kolaža, ostavljamo tragove olovke na foliji za pozitivno pisanje...

Moja želja kao likovnog pedagoga bila mi je omogućiti svakom djetetu bez obzira na oštećenje vida kreativno se izraziti. Dati mu alat, naučiti ga osnove i pružiti mu mogućnost da nam otkrije komadićak svog svijeta.

Tanja Parlov, prof. likovne kulture

Izložba je dio projekta  Knjižnica širom otvorenih vrata.