i. j. Pino: Veliki bijeli val

i.  j. PINO / uz Veliki bijeli Val/
Ako otkrijete put bez prepreka, on vjerojatno ne vodi nigdje.
Frank A. Clark
 
Iako je kroz diskurs postmoderne prihvaćena relativna priroda istine, naša osjetila i iskustvo i dalje prihvaćaju materijalnost kao vremenski i prostorno utvrđenu činjenicu. Iz toga slijedi da odnos između promatrača i umjetničkog djela počiva na osobnom iskustvu u odnosu na prezentiranu materijalnost. Drugim riječima, značenje se otkriva mentalnim obuhvatom fizičkog djela, odnosno nadolazećim asocijacijama vezanim uz iskustvo – znanje promatrača, a time se potvrđuje da je estetika doživljaja vezana uz fizičku egzistenciju umjetničkog djela. Estetsko iskustvo slijedi pojedinačnu imaginaciju, naime, materijalnost umjetničkog djela se transformira u misli i osjećaje prvo kod autora, a zatim i kod promatrača. Na taj način prebacuje promatrača iz uobičajenog stanja u refleksivno, iako to ne znači da se umjetnost treba promatrati samo kao predmet intelektualnog razmatranja. Osim toga, kontemplacija umjetničkog djela ne obuhvaća samo njegovu očiglednu materijalnost jer kojiput to može biti samo krinka ili privid.
Korištenjem potrošnih ili upotrebnih materijala (platno) i takvom formom reprezentacije, umjetnik se postavlja u poziciju svojevrsnog alkemičara koji transformira potrošni materijal pridajući mu druga značenja i ostavlja interpretaciju u obliku otvorenog prijedloga jer, na koncu, jednostavni oblici mogu predstavljati kompleksne stvarnosti. Takav pristup, nama kao promatračima, ostavlja mogućnost da preispitamo način na koji pridajemo značenje stvarima koje percipiramo odnosno doživljavamo. To također znači da proizlazeće iskustvo učenja neprestano nadograđujemo te time potencijalno izbjegavamo ishodišno ograničenje u interpretacijskim konvencijama.
Rečeno je da umjetnost stvara most između materijalnog i nematerijalnog područja. U slici današnjeg svijeta to bi se moglo interpretirati na način da se nematerijalno ishodište umjetničkog djela preslikava na njegovu materijalnu ili tržišnu vrijednost. Međutim, mogući su i drugi putovi. Prezentirana instalacija, na svoj način, predstavlja određeni aspekt materijalnog, ali osim fizičkog aspekta, postoji i onaj virtualni i imaginarni. Materijalno ima konotaciju čvrstog i neprolaznog te u tom smislu samo djelo predstavlja specifičnu prepreku. To, s druge strane, implicira pronalaženje osobitog načina prelaženja te iste materije ukoliko želimo doživjeti umjetničko djelo. U suprotnom moramo tražiti neki drugi otvoreni smjer ili odustati. Tako da rad predstavlja granicu obuhvata, a autor nam pruža mogućnost fizičkog (time i mentalnog) prolaza, ali to zahtijeva aktivan pristup, možda čak i odvažnost. Time se, među ostalim, postavlja socijalni okvir rada – artefakt postaje specifična reprezentacija društva.
Činjenica jest da umjetnički objekti utjelovljuju svoju poruku jedinstvenim načinom na koji su materijalizirani, čak i u doba kada se materijalno područje djelovanja smatra zastarjelim. Sama konceptualna umjetnost po svojoj se prirodi nalazi u svojevrsnom rascjepu. S jedne strane koncept – ideja, s druge neminovna materijalnost umjetničkog ostvarenja (koliko god virtualna bila), a materijalni oblik, kao i svaki prijevod, ipak je, na koncu, samo privid ili sličnost originalne Forme – Ideje – Koncepta. Budući da je interpretacija umjetničkog djela, kako je već rečeno, otvorena, u ovom radu mogu se naznačiti još neki sadržani elementi: osjetilno fizička (mentalna) opasnost, avantura istraživanja, odmak... Tako dolazimo do hibridnosti značenja, a posjetitelji neka sami donesu odluku koliko daleko žele dospjeti usprkos preprekama.
 
                      Boris Bogunović / uz kupusanje i pretumbavanje iliti remiks  i. j. PINA/