Manuela Vladić-Maštruko: Otok djetinjstva

Program predstavljanja hrvatskih ilustratora


Otok djetinjstva simbolično je mjesto u ponutrici našeg bića. To je otok usred uzburkanog mora, mjesto poput matičnog planeta (planeta Exupéryjeva Malog princa!) koji tiho kruži beskrajem svemira, mjesto na kojem živi dijete, a kasnije kada odrastemo – naše Unutarnje dijete.
Kružeći oko arhetipskog, primordijalnog u sebi i svijetu oko sebe, dječji svijet širi se u koncentričnim krugovima, sakupljajući i vrtložeći pritom slike i pojmove, događaje i osjećaje koji nas oblikuju i određuju. „Povlačimo za sobom krugove“ koji teže da se zatvore i da nas završe.  Kroz osobno i posredno djelovanje s udrugom Arte Insula željela bih osmisliti akcije i sadržaje koji, poput mirisa Proustovog kolačića Madleine, imaju snagu osloboditi zasune nad (možda) zaboravljenim uspomenama i omogućiti oslobađanje najtankoćutnijih sjećanja, osjećaja i događaja koji su nas oblikovali, bilo da smo proživjeli bolne faze odrastanja i prinudne socijalizacije, bilo da djetinjstvo idealiziramo i fortificiramo u svojoj zbirci uspomena.

Otok djetinjstva mjesto je koje smo zaboravili jer smo odrastajući morali toliko toga pamtiti. Vjerujem, stoga, da to zaboravljeno mjesto  treba biti ponovo otkriveno, osvojeno poput otoka s blagom, poput utvrde u nutrini bića. Jer, čini se da kako čovjek odrasta, sve više treba mjesta koja ga ucjeljuju, mjesta odakle dolazi i kamo se može vratiti,
a to je mjesto upravo Otok djetinjstva.

Manuela Vladić-Maštruko

Fotografije s otvorenja izložbe

Tura kulture, MrežaTv, 26. 11. 2016.