Crvena ruža
Onaj tko poznaje ružu, ružu kraljicu među cvijećem, taj je može i naslikati… dokaz tvrdnji su i akvareli na izložbi Crvena ruža gospođe Barice Gabud.
Životni put odveo ju je kao mladu u cvjećarstvo, gdje je kao virtuoz savladavala sve tehnike aranžiranja. Ruža joj je svakodnevno bila u rukama, tako da poznaje svaku njezinu laticu, trn, miris…
Nakon godina traženja, viška slobodnog vremena, kao rijetko tko, Barica Gabud uspjela je svoj posao, ljubav prema cvijeću, posebno ruži, pretvoriti u svoj uspješan hobi i krenula je u učenje slikanja akvarelom. Akvarel je bio njeno nastojanje da produži svježinu života ruže, isto kako je u početku svoje struke željela da slaganje cvijeća bude uvijek posebno i da odiše njenim trenutnim raspoloženjem i inspiracijom. Njezina snaga želje za boljim, prozračnijim akvarelom, kao i riječi : ja to mogu, ja to hoću! vidljiva je i autorica nam to pokazuje svojom izložbom Crvena ruža.
Nisam trebala puno razmišljati koga odabrati za ovu izložbu, koja je doprinos Barice Gabud u čast našem dugogodišnjem članu Shahin Hasaniju koji nas je iznenada napustio prošle godine, a naziv Crvena ruža logično se sam nametnuo.
Barica Gabud slikanje akvarela učila je u Gerontološkom centru Trešnjevka kod Ingeborg Crnogaj. Članica je Udruge umjetnika „August Šenoa“.
Ingeborg Crnogaj, ožujak 2017.
Shahin Hasani – Shkoza Poezija bliska čovjeku
Albanski pjesnik i prevoditelj. Rođen je 1943. god. u Mitrovici, Kosovo. Po zanimanju je bio dipl. pravnik. Poeziju piše od djetinjstva, a objavljuje od 1960. godine.
Životni i radni vijek proveo je u Zagrebu što je posljedica neželjenog odsustva iz rodnog kraja. Jedan je od rijetkih pjesnika koji piše na albanskom i hrvatskom jeziku povezujući stihom hrvatski i albanski narod. Bavio se i prevođenjem s obaju jezika. Vrstan je stihotvorac, zaokupljen temama ljubavi, slobode i domovine čiju sudbinu i povijesni usud prati s razdaljine iz Zagreba. Osobnu njegovu osjetljivost na mediteranske jadranske inspiracije povezuje hrvatski i albanski iskon koji se nalazi u maslinama i kamenu. Kao vrstan stihotvorac, uvršten je u čitanku “Dveri riječi 8”, za 8. razred osnovne škole - pjesmom “Majčin lik”, pisanom na oba jezika, kojom je predstavljeno albansko pjesništvo u Hrvatskoj.
Saće duše, 2003.; Zvijezda nade, 2004.; Nijemi krik, 2005.; Nedjelja samoće, 2008.; Puni krug, 2010…..samo su neke od zbirki iz pjesnikovog bogatog životnog opusa od 15 knjiga poezije, koje je ostavio za života.
Bio je dugogodišnji član i ponos Udruge umjetnika „August Šenoa“. Umro je u Zagrebu, 2016. god.
U realizaciji izložbe, za svesrdnu i stručnu pomoć zahvaljujemo dopredsjednici-koordinatorici Udruge umjetnika „August Šenoa“, slikarici i pjesnikinji, Danici Vukelić i slikarici Ingeborg Crnogaj, tajnici Udruge, i voditeljici radionice akvarela pri Gerontološkom centru Trešnjevka.