Marko Stamenković - Da umreš od smijeha
Kustoska prezentacija izložbenog projekta realiziranog u okviru 23. Međunarodnog bijenala humora i satire u umjetnosti, Dom humora i satire – Gabrovo, Bugarska.https://todieoutlaughing.wordpress.com/
http://biennial.humorhouse.bg/
Riječ smrt ne izgovara se u New Yorku, u Parizu, u Londonu, jer izgara usne. Meksikanac je, naprotiv, blizak sa smrću, šali se na njen račun, miluje je, spava s njom, slavi je; smrt je jedna od njegovih igračaka i njegova najpostojanija ljubav. Istina, možda u njegovu stavu ima isto toliko straha kao i u drugim ljudima, ali barem smrt ovdje nije skrivena: on je gleda licem u lice, sa nestrpljenjem, prezirom ili ironijom ...
— Octavio Paz, Labirint samoće (1950)
Prije pada Željezne zavjese, bugarski grad Gabrovo (usput, rodno mjesto slavnog umjetnika Christoa) smatran je komunističkom prijestolnicom humora. Od ranih sedamdesetih godina, najznačajnija kulturna orijentacija ovog grada u podnožju Centralnog Balkana bio je i ostao Dom Humora i Satire – institucija u kojoj se od 1973. godine održava Međunarodno bijenale humora i satire u umjetnosti, jedino bijenale suvremene umjetnosti u Bugarskoj.
Ovogodišnje, dvadeset treće izdanje Bijenala (u organizaciji Doma humora i satire, Općine Gabrovo i Ministarstva kulture Republike Bugarske), otvoreno je 19. svibnja 2017. godine u prisustvu brojnih domaćih i inozemnih gostiju. Publika će tijekom četiri mjeseca (do 30. rujna) imati priliku vidjeti tri izložbe. Osim žirirane izložbe karikatura i žirirane izložbe suvremene umjetnosti (pod zajedničkim naslovom “Smijući se u lice…”), po prvi put u povijesti ovog bijenala realizirana je i jedna kustoska izložba suvremene umjetnosti pod nazivom “Da umreš od smijeha”, na kojoj – među ostalim umjetnicima – sudjeluje i dvoje iz Hrvatske: Vlasta Delimar i Siniša Labrović.
Kustoska prezentacija ove izložbe u zagrebačkoj Galeriji VN ima za cilj da, uz projiciranje video i fotografskog materijala, kao i razgovor sa publikom, pruži dublji uvid u subjektivno čitanje ‘neracionalno racionalnog’ odnosa između humora i smrti u različitim kulturnim kontekstima, kao i da rasvijetli ne-baš-sasvim-normalnu logiku izložbe “Da umreš od smijeha” koja okreće zdrav razum naopako i iz te izvrnute točke gledanja pruža jednu novu ‘lekciju o različitosti’.