Katerina Duda - Korak za Koteks
I dok s jedne strane, povijesna kronologija, s dovoljnim vremenskim odmakom, udžbenički uspijeva posložiti ključne momente razvoja određenog društva ili povijesnog koncepta, s druge se strane, u strukturiranju i bilježenju sadašnjosti, njezina linearnost raspršuje, postaje disonantna, kakofonična te tek čeka neko sljedeće usustavljivanje, ma kako proizvoljno ili isključivo ono bilo.
Na tom tragu o sportu i Splitu u kontekstu suvremenosti, prelamaju se perspektive koje jedna drugu nužno ne isključuju, prije možda zrcale rasap njezine, istovremeno ideal(izira)ne i krajnje pesimistične, projekcije. U tom će smislu određenje Splita kao metropole hrvatskog sporta, predvodnika po broju osvojenih olimpijskih medalja u odnosu na broj stanovnika, domaćina sportskih događanja, biti jednako istinito, kao i problematika korupcije, prevage privatnih interesa nad javnim, ili pretvaranje sporta u područje za artikulaciju i javno potvrđivanje revizionističkih i nacionalističkih političkih tendencija.
Svaki fenomen određenog društva, pa tako i sport, predmet je istovremenog mitologiziranja i kritike, obožavanja i frustracije, konvencije i improvizacije. Kao takav, danas se najčešće razmatra unutar okvira društva spektakla i konzumerizma. Nadalje, tu su pristupi koji tematiziraju njegovu korisnost i svrhu kroz diskurs zdravstvenih, rekreativnih, edukacijskih i društvenih djelatnosti, dok su humanističke znanosti usmjerene na tematiziranje problematike nasilja, nacionalističkog ekstremizma ili medijskog tretiranja sporta, kao njegovih specifičnih aspekata u širem društvenom kontekstu.
No, u kontekstu suvremenih umjetničkih praksi, sport tek rijetko biva tematiziran, izmiče im ne toliko svojom postavkom, koliko unaprijed definiranim čitanjem. Iako bi bilo zanimljivo istražiti njihove dodirne točke – i umjetnost i sport uključuju opsesivne i izložbene (prezentacijske) elemente, ideološke i estetske – čini se kako sport, kao fenomen, nije dovoljno zanimljiv umjetničkim obradama. Stoga, “Korak za Koteks”, dvokanalna video instalacija multimedijalne umjetnice Katerine Dude, predstavlja pomak u pristupu i tretiranju problematike sportsko-prodajnog kompleksa Gripe-Koteks (Split). Događa se obrat: sport, napose rekreativni, ulazi u fokus umjetničkog rada, odnosno zauzima ravnopravnu poziciju s temom arhitekture, pokušavajući predstaviti afirmativni emancipatorski aspekt rekreativnog sporta, ali i sporta općenito. Pritom temu ne idealizira, već usmjerivši se na site specific odnos Split – sport – Koteks, istražuje relacije koje ga premrežuju.
„Kuća slave splitskog sporta“ smještena u sklopu Koteksa s ciljem „ovjekovječivanja vrhunskih sportskih dostignuća i osoba koje su ih stvarale”, naličje je odnosa sporta i Splita, ujedno i prvi kadar video rada. Lice čine sportaši, profesionalni, ali napose rekreativni, čiji je odnos prema arhitekturi Koteksa – s kojim su, kao ključnim mjestom sportskog života grada, infrastrukturom sporta, nepovratno povezani – u fokusu rada “Korak za Koteks”. Pozvani da svoj sport, odnosno njegovu reprezentaciju, izmjeste iz unutrašnjih dvoranskih prostora u javni vanjski prostor te da njegove zadatosti, forme i oblike promisle kroz i u odnosu na arhitektonsku cjelinu, oni istovremeno reprezentiraju performativni karakter arhitekture, performativnost samog sporta, ali i modalitete društvenosti, identifikacije, i zajedništva, kao gradbene elemente arhitektonsko-sportske specifičnosti Koteksa. Izvodeći tipične pokrete svojih sportova, repetitivno i ritmično, koreografirano ili improvizirano, u odnosu na arhitekturu i njezino oblikovanje, tematiziraju interferiranje arhitekture i njezinih korisnika, dok kadrovi fasada iscrtanih osvojenim olimpijskim medaljama i muralima splitskih sportaša, istovremeno arhiviraju, slave i podsjećaju na zlatno doba splitskog sporta.
Narativ videa sastavljen od isječaka razgovora s korisnicima kompleksa, izmjenjuje se s kadrovima arhitekture koji vjerno uspijevaju prenijeti impozantnost velikih praznih površina, kao osnovnih arhitektonskih elemenata Koteksa, definirajući njegovu arhitekturu kao događajnu i performativnu. Naime, te su praznine – terase, trgovi, monumentalna stepeništa – ujedno i mjesta susreta, prolaska, zastajkivanja, druženja te, kao takve, nose semantičku i događajnu vrijednost. U tom je smislu sama arhitektura kontroverzna: ona predstavlja potpuno drugačiju paradigmu planiranja i oblikovanja prostora u odnosu na današnju arhitektonsku tipologiju ovakvih objekata, dok istovremeno funkcionira kao podsjetnik na neuralgične točke postsocijalističkog grada. Poludevastirana, reprezentira odnos spram socijalističkog nasljeđa, kao i njegov neprekinuti značaj za sportski život Splita. Naime, Gripe-Koteks jedna je od posljednjih velikih urbanističkih promjena u Splitu, pa se tako nerijetko može čuti kako se urbanizam u Splitu dijeli na razdoblje prije i poslije Mediteranskih igara (1979.), koje su ujedno bile i povod za njegovom gradnjom.[2] Uz Magašev Poljud, te Split 3, jedan je od klasika jugoslavenskog urbanističkog modernizma. Uspješan spoj estetike, funkcionalnosti, kao i naglasak na društvenoj dimenziji arhitekture, čita se u sva tri primjera: funkcionalizam jest u službi određene namjene, ali ujedno uključuje emocionalne i društvene potrebe ljudi. “Korak za Koteks” navedeno uspijeva prenijeti, pridajući jednaku važnost video radu, ali i društvenoj praksi, kao nevidljivom procesu promišljanja i oblikovanja rada – terenskom istraživanju, razgovoru i radu s korisnicima Koteksa te njihovoj aktivaciji i uključivanju. Ne isključujući morfologiju arhitektonskog izričaja, autorica daje glas lokalnoj zajednici, preciznije onom dijelu koji kompleks koristi, tematizirajući njihovu identifikaciju sa semantikom nastanjenog prostora.
Koristeći medij videa, ne stvara fiktivnu stvarnost, već njime stvarnost analizira, revidira i predstavlja. Upotreba videa i njegovo prikazivanje, dovode do dematerijalizacije umjetničkog objekta, u ovom slučaju Koteksa, ali i omogućavaju ponovno pojavljivanje i novo čitanje, kako onog kao site specific projekta, tako i izvan lokalnog konteksta u kojem je nastao. Naime, “Korak za Koteks“ dio je projekta Motel Trogir, usmjerenog na afirmaciju i kritičku reevaluaciju modernističke arhitekture druge polovice 20. stoljeća. Lokalno vezan za Split, razumijeva se u širem kontekstu: postav rada u Galeriji VN prate prikupljeni tekstovi i materijali koji funkcioniraju kao svojevrstan arhiv teme, istovremeno se referirajući na samo određenje Galerije, koja je ujedno i čitaonica.
Nije neobično da se suvremene umjetničke prakse okreću upravo prema onim temama koje promiču institucionalnoj brizi. Tako je u pozadini rada priča o prepuštanju prostora Koteksa daljnjem propadanju: prešutan čin obračuna s baštinom socijalizma kamufliran problematikom rascijepljenog vlasništva, kao posljedicom shizofrene privatizacije javnih dobara, te ideološkog brisanja društvene memorije ključne za formiranje identiteta i samosvijesti određene zajednice. Ipak, upravo je neprekinuto javno korištenje Koteksa i subverzija i primjer bottom-up pristupa s nadom da će poruka doprijeti i do centara političke moći.
Bernard Tschumi u svojim teorijskim razmatranjima[3] ističe suodnos arhitekture i događaja, drugim riječima, arhitektura bez događaja, radnje, aktivnosti ili funkcija ne postoji. Misleći je kao nehijerarhijsku – arhitektura je, naime, istodobno i koncept i doživljaj, i prostor i namjena, i struktura i površna slika – upućuje na sjedinjenje navedenih kategorija. Vizualno reprezentativni kadrovi arhitekture Koteksa ne predstavljaju samo nostalgičnu vizualno zabilježenu memoriju, nego u ispreplitanju i suodnosu s korisnicima prostora, njihovom identifikacijom s arhitekturom i njezinim prihvaćanjem, potvrđuju je kao paradigmu arhitektonskog oblikovanja.
U arhitektonskom smislu Koteks je nedvojbeno arhitektura ispred svoga vremena, koja u sinergiji s korisnicima, uspijeva formirati malu enklavu otpora te pružiti neku staro-novu paradigmu svakodnevnog življenja. Odabravši dati jednakovrijednu poziciju fascinantnim kadrovima arhitekture, kao i sportu samom u njegovom oblikotvornom značenju za pojam zajednice, društva i grada, “Korak za Koteks” otvara nova čitanja previđenih aspekata arhitekture i sporta postsocijalističkog grada, ukazujući pritom na grotesknost njegovoga obračuna s baštinom socijalizma.
Petra Dolanjski
[1] Marović, D. Povijest sporta u Splitu. Split : Savez za fizičku kulturu općine : Samoupravna interesna zajednica fizičke kulture općine, 1990.
[2] Kompleks obuhvaća sportsku dvoranu Gripe arhitekata Ž. Jankovića i S. Rožića (1979.) te trgovački centar Koteks arhitekta S. Rožića (1981.)
[3] Tschumi, B. Arhitektura i disjunkcija. Zagreb: AGM, 2004.