Tin Dožić: Pjesme za antropocen

Tin Dožić / Pjesme za antropocen
 
Antropocen je predložena epoha koja započinje porastom značajnosti ljudskog utjecaja na geologiju i ekosustav planete zemlje.
Moj rad tematizira antropocen orijentirajući se na značajnu ulogu tehnologije u toj epohi. Baveći se modelima zapisa i tehnološkim artefaktima iz bliske prošlosti i sadašnjosti nastojim stvoriti labave veze između različitih simptoma antropocena. Time se nadam postići otvoreno čitanje rada i začudan prikaz tehnologije. (Tin Dožić)
 
 
Podražavajući neki pretpostavljeni muzejski postav i izravno se referirajući na aktualnu funkciju konkretnoga prostora galerije/knjižnice, Tin Dožić kreira distopijsku policu s artefaktima koji su relikti vremena koje još uvijek traje. Radi se, naime, o zastarjelim tehnološkim uređajima s različitim modelima zapisa, od grafikona do satelitske slike, čijim manipulacijama ostvaruje nove upotrebe i vizualizacije metafora koje mogu sugerirati veze s budućnošću ili biti tragovi prošlosti. Upravo se u prostornom i vremenskom sravnjivanju, odnosno minimalnom vremenskom protoku između statusa korisnog uređaja i statusa smeća, uspostavlja distopijska napetost postavljene instalacije. Ona, naime, može istovremeno predstavljati izmješteni isječak arheološkog muzeja iz budućnosti, policu neke zamišljene buduće knjižnice, prežitke jednog doba nakon kataklizme ili prizor suvremenog deponija otpada, stvarajući u ukupnosti asocijacija složeni imaginarij našega vremena.
Četiri segmenta instalacije, od kojih svaki predstavlja drukčiji tehnološki sustav, zaokružuju se u fiktivne priče, odnosno pjesme, nastale transformacijama stvarnih topografija. Sampliranjem zvuka, usporavanjem filma, pokretanjem ili dezintegracijom slike itd., autor kreira zapise koji su u isti mah i distopijski krajolici i slojevi geoloških stratigrafija i laboratorijski prikazi, ali ih istovremeno prepoznajemo i kao fragmente vlastitih povijesti. (Iz predgovora Irene Bekić)
 
Tin Dožić završio je studij psihologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U svojoj praksi polazi od medija zvuka, a bavi se terenskim snimanjem, radiom, eksperimentalnom glazbom i instalacijama. Svoj rad temelji na istraživanju medija kroz prakse izrade vlastitih elektroničkih instrumenata, aproprijacije zastarjelih tehnologija i reciklažu. Izlagao je i nastupao na raznim platformama u Hrvatskoj i inozemstvu, samostalno i u kolaborativnim projektima (Summer sessions Rotterdam, CreArt Valladolid, Izlog suvremenog zvuka, Slika od zvuka, Sine Linea, Sound art inkubator, Device art).
web: http://tindozic.space/
 
Program je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske.