Platforma za eksperiment 1.2.
Sudionici: Ella Bogadi, Ivan Botički, Teuta Gatolin, Patrik Gregurec, Paola Lugarić, Valentina Lončarić, Emir Mulalić, Maja Ožegović, Tara Beata Racz, Nikolina Šupraha, Ivana Tkalčić
Čitaonica VN je pripovjedač! Ili može biti, ukoliko prihvatimo kako je taj specifičan prostor mjesto u kojem se; a) spajaju koordinate vanjskog prostora koje u čitaonicu donose čitači, prolaznici, zaposlenici u obližnjim tvrtkama ili stanari u kvartu, te b) stvaraju nove riječi.
U ovom posljednjem primjeru “riječi” znače nove oblike informacija i same po sebi su pripovjetka. Graditi nove riječi istovremeno znači koristiti postojeće jezično blago, ali i od njega stvarati nove riječi izvođenjem ili slaganjem. Najbolji primjer je Ujevićeva originalna kovanica “sasnem”, u stihovima: “da mlijeko plave bajke sasnem” koja spaja sisanje i sažimanje, metafora je stanja ali i želje za odlaskom koji bi istovremeno bio povratak u prošlo vrijeme.
Na taj način izlaganje okolnosti nastanka riječi postaje kratka priča sama za sebe, koja je svojim oblikom istovremeno i metafora. Tako i narativi nastali u različitim situacijama na specifičnoj lokaciji galerije VN-a mogu biti nazvani prikazivanjem; vezanim uz svojevrsno živo dokumentarno kazalište u realnom vremenu, kazivanjem; dakle storytellingom publike koja glumi prema metaforičkoj “kameri”, te opisivanjem koje je podložno pravom umjetničkom pripovjedanju koje je pak uvijek ideološki obojano, pa je opisivanje, iako drugorazredno, zapravo slobodno jer je rasterećeno od naše političke ocjene ili pritiska.
Platforma za eksperiment 1.2. je istovremeno pozornica, priča, i priča o tome kako je nastajala priča.