Bojan Mrđenović i Stipan Tadić: Grčki dnevnik

Bojan Mrđenović i Stipan Tadić / Grčki dnevnik
Izložba i artist book
U „Jednosmjernoj ulici“, Walter Benjamin spominje geodetsku moć putovanja. To je ona, sastavljena od uzastopnih putanja tijela koje se kreće u smjeru svoje moći kretanja. Nije isto, kaže, preletjeti seosku cestu avionom ili ju prijeći pješice.  Drukčija se kartografija ispisuje u pokretu tijela, u umoru mišića, u krivo izabranim stazama, u zaustavljanjima, odmorima pored puta. „Grčki dnevnik“ Bojana Mrđenovića i Stipana Tadića, nastao na njihovu putovanju biciklima po Grčkoj, u jednom svom sloju govori o tome. Autori su putnici namjernici ili neka vrsta slučajnih turista, koji, nekada uključeni u tipične turističke situacije, a nekada iz njih izmaknuti, bilježe i opserviraju zatečene konstelacije. Vlastita i druga tijela, pritom, postaju nestalne petlje u mreži nove geografije, uspostavljene na slučajnim susretima i lokalitetima bez značaja.
Turistička putovanja pripadaju praksama  izmještanja. Dok s jedne strane predstavljaju ekskluzivnost u odnosu na svakodnevicu i povredu rutine, s druge se strukturiraju na točkama usporedbe. Potreba za upisivanjem poznatoga, prilagođavanje drukčijih konfiguracija vlastitim kulturnim obrascima, vid je meke kolonizacije koja premrežuje  turizam, dok ju turistička ponuda učvršćuje i čini njezine staze prohodnima.  Umjesto potvrde konsolidacijskih točaka turističke reprezentacije, Mrđenović i Tadić se odlučuju za njezino subvertiranje. Na putovanje po Grčkoj, oni kreću iz umjetničkog polja, kao fotograf i slikar.  Odatle odstupanja od prikazivanja tipičnih motiva, izostanak poznatih lokaliteta, monumenata i fascinantnih krajolika. Umjesto toga, oni vode dnevnik putovanja, bilježe sporedne ceste kojima prolaze, stvari i objekte pored puta, druge turiste, nevažne prizore.  Zapisuju segmente svojih razgovora, popisuju hranu koju jedu, potrebne i nepotrebne stvari, sastavljaju podsjetnik za buduće putovanje, uspostavljajući istovremeno i medijski dijalog između fotografije i crteža.
Objedinjeni u knjizi, ovi su zapisi formalno bliski stripu, no u drugom sloju radi se o skliskoj kategoriji između putopisa, dnevnika i dokumentacije, pri čemu potonje proizlazi iz reprodukcijskih mogućnosti korištenih medija. Naracija Grčkog dnevnika tako se konstruira unutar heterogenog polja autentičnosti, dokumenta  i fikcionalnosti, pri čemu bi dokumentarnost fotografije, odnosno realističkog crteža mogli sagledati u svjetlu promišljanja Milke Car kao „strategiju koja referencijalnu ili osvjedočenu zbilju prebacuje u estetske i diskurzivne poretke“.[1]
U tom mi se smislu, čini značajnim upozoriti i na performativnu dimenziju ovog rada, osvrnuti se ponovno na tijelo o kojemu govori i Benjamin. Naime, fotografsko snimanje, jednako kao i crtanje po promatranju, implicira pozicioniranje vlastita tijela u prostoru, relaciju s drugim tijelima, određenu inscenaciju i protok vremena. Predstavljeni prizori su prisvojeni segmenti realiteta. Stoga je radnja  njihova bilježenja čin aproprijacije, što uvijek podrazumijeva propitivanje javnih reprezentacija kao i određenu mjeru subverzije konsenzusa. 
Na kraju, i izdavanje umjetničke knjige Grčki dnevnik subverzija je institucionalnog izdavaštva. Objavljujući knjigu u suradnji s tri galerije koje su pristale da izložba bude sredstvo, a ne svrha te da se budžeti za izložbu pretoče u sredstva za tisak, autori provociraju kulturne politike i ocrtavaju obrise drukčije ekonomije.   (Irena Bekić)
…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….
Knjiga Grčki dnevnik  objavljena je u suizdaštvu s Galerijom Rigo iz Novigrada, Galerijskim centrom Varaždin i Galerijom Prozori,  Zagreb.
…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….
 
Stipan Tadić rođen je 1986.g. u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo 2011.g na ALU u Zagrebu, u klasi prof. Zlatka Kauzlarića Atača. Bavi se slikarstvom u tradicionalnom smislu, većinom uzimajući za polazište portrete svojih bližnjih. Samostalno izlaže od 2009. Dobitnik je nekoliko nagrada ( npr. Na 30.Salonu mladih i Svjetskoj izložbi portreta) te sudjelovao na više samostalnih i skupnih izložaba u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Splitu, Zadru, Bratislavi, Sardiniji, Bugarskoj, Crnoj Gori, Kini, Turskoj. Živi i radi u Zagrebu.
Bojan Mrđenović rođen je 1987. godine u Virovitici. U Zagrebu je diplomirao na preddiplomskom studiju povijesti umjetnosti i informacijskih znanosti 2011. godine, a 2012. godine i na preddiplomskom studiju filmskog i TV snimanje na Akademiji dramske umjetnosti. Od 2011. godine aktivno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je prve nagrade festivala Rovinj Photodays u kategoriji Arhitektura i Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu.
 
Projekt su podržali: Ministarstvo kulture RH, Gradovi  Novigrad-Cittanova, Varaždin i Zagreb.