Mitska simbolika boja

Mitska simbolika boja, likovna radionica
Voditeljica: izv. prof. mr. art. Zvjezdana Jembrih
Mjesto održavanja: Čitaonica i Galerija VN, Ilica 163-a
Prijave: knjiznica.vladimira.nazora@kgz.hr ili na tel.: 01 3703-414
Radionica je dio projekta Hrvatska mitska baština u ranome srednjem vijeku.

“Živimo u bojama” jer je ovaj svijet – uz pomoć svjetlosti – obojan. Kodeks kromatskoga govora pripisuje se i životinjama, a ljudskoj vrsti svojstveno je doživljavanje boja na osjetilnoj i psihološkoj razini. Boje u čovjeka izazivaju određene efekte kojima se može i manipulirati, i koji na simboličkoj razini mogu imati različita tumačenja. No, “razumijevanje boja nije u davanju značenja. Vezanje neke boje uz pojedino i isključivo značenje uništava simboličku snagu koja uvijek ostavlja prostor nedorecivosti i neizrecivosti”, riječi su zagrebačkoga pomoćnog biskupa Ivana Šaška. Prema Aristotelu, boja je ono što skriva, a ne ono što otkriva; boja je “ljuska” skrivene unutarnje biti. Stoga boja, onome koji poznaje “jezik”, otkriva ono što je ispod “ljuske”. Latinskoj riječi color u značenju ‘boja’ indoeuropski je korijen kel, što znači ‘skrivati’. Hrvatska riječ boja balkanski je turcizam koji imenuje ‘ukras’, bojiti znači ‘ukrašavati’. Manje poznata slavenska riječ mast također označava ‘boju’. Nakon motivacijskoga kraćeg izlaganja o izabranim slavenskim mitskim predodžbama, razgovorno će se tematizirati veza mit – sadašnjosti i mit kao nadahnuće u suvremenosti. Predstavit će se tradicijski koloristički motivi za likovnu interpretaciju (crveno-zeleno, plavo-žuto/narančasto/ljubičasto, crno-bijelo)  na razini njihovih mogućih značenja, s obzirom na ambivalentnost simbolike boja. Zatim će se predstaviti i promijeniti neke likovne tehnike (kolaž, tempera, kombinirana tehnika (s elementima ready made i asamblaža). Polaznici radionice svoje će likovni rad kreirati u međuodnosima  crtež – boja – kompozicija – rekompozicija, figuralno – apstraktno; ilustrativna razina – simbolička razina.
 
Zvjezdana Jembrih diplomirala je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (1990.). Radila je kao konzervatorica-restauratorica (od 1993.), boravila na stručnom usavršavanju u Münchenu i na poslijediplomskom studiju u Budimpešti, gdje je magistrira restauriranje drvene skulpture (2000.). Izvanredna je profesorica na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina (od 2013.) i predstojnica Katedre za restauriranje umjetnina (od 2015.) Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Do sada je izlagala na dvadesetak samostalnih i tridesetak skupnih izložbi, predstavivši se također s više land art radova. Sudjelovala je na brojnim likovnim kolonijama i simpozijima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog restauratorskog društva. Piše i objavljuje poeziju i prozu u književnim časopisima, na radiju i televiziji te na mrežnim stranicama. Objavila je knjigu kratkih priča Janusove kćeri sestre nevjeste (Naklada MD, 2001.), knjigu pjesama Ljubavnici kraljica glad (Autorska kuća, 2007.), knjigu putopisa Ljetopisi (Autorska kuća, 2008.), ponovljeno izdanje prve knjige Janusove sestre sestre nevjeste (Autorska kuća, 2009.), zbirku pjesama Sve jedno (Hrvatsko društvo pisaca, 2014.). U suradnji s etnologinjom Lidijom Bajuk i folkloristicom Suzanom Marjanić iz Instituta za etnologiju i folkloristiku sudjeluje u etnografskim istraživanjima sjeverozapadne Hrvatske (od 2012.). Uz književnicu i prevoditeljicu Sanju Lovrenčić, autorica je dokumentarnih emisija Ispod lipe i Slike povratka za III. program Hrvatskog radija. U suradnji s akademskim slikarom-grafičarom Jurom Kokezom objavila je grafičko-pjesničku mapu Tragovi (2014.). Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja za likovni i književni rad.