Laura Brcković: Moje tijelo je moja kuća - Tijelo kao subjekt, objekt i trag

Izložbom „Moje tijelo je moja kuća – Tijelo kao subjekt, objekt i trag“ publici Galerije Vladimir Nazor prvi puta se predstavlja mlada umjetnica Laura Brcković.  Riječ je o ambijentalnoj prostornoj instalaciji koja se sastoji od starih prozora različitih dimenzija na kojima su projicirani umjetničini video performansi.

Aktualnom izložbom u Galeriji VN Laura Brcković iznosi svoja promišljanja o vlastitom ženskom identitetu s ciljem afirmacije ženskosti i ženske ravnopravnosti u najširem smislu. U video performansu „Moje tijelo je moja kuća“, vidjet ćemo umjetnicu kako po tijelu ispisuje sintagmu iz naziva performansa, deklarirajući se suverenom vlasnicom vlastitog tijela, suprotno konzervativnim htijenjima i tendencijama desno orijentiranih političkih opcija, Crkve ili liječnika s prizivom savjesti, koji žele odlučivati o ženskim pravima umjesto žena.

Video performans „Ljubljenje“ kojeg je umjetnica premijerno uživo izvela u Galeriji SC, sniman je kroz špijunsko ogledalo, a prikazuje autoricu kako stavlja crveni ruž te ljubi vlastiti odraz u ogledalu, ostavljajući na njemu crveni trag ruža. U ovom radu čitamo umjetničin ambivalentan odnos prema ženskosti i ljepoti, koji se s jedne strane očituje kroz ljubav prema samoj sebi, želju da si ugodi ili kroz uživanje u estetici, dok je, s druge strane, itekako svjesna imperativa za vječitom ljepotom i mladošću kojeg producira patrijarhat.

Dvostruku ulogu žene u današnjem licemjernom društvu, u kojem je žena naoko emancipirana, no od nje se očekuje i da bude dobra domaćica, Laura Brcković kritizira u radu „Pranje“. Video prikazuje umjetnicu kako „temeljito i fokusirano“ pere razbijene prozore, a apsurdnost ćemo tog čina lako usporediti s apsurdnošću ove dvostruke uloge. Ta je apsurdnost apostrofirana i u video radu „Hodanje“ u kojem Laura po neravnom terenu, punom građevnog materijala, razbijenih stakala i odlomljenih drvenih greda, hoda u crvenim cipelama na visoku petu. Riječ je ironijskom komentaru ustaljene maksime kako se za ljepotu mora trpjeti. U radu, pak, „Stoj“ odlučuje „preokrenuti“ takve narative, izvodeći stoj na rukama u crvenoj haljini. Prilikom preokretanja, haljina pada preko glave, ostavljajući umjetnicu u gaćicama. Možemo zamisliti kako se ovim činom umjetnica odlučila narugati svima onima koji bi je, zbog pokazivanja gaćica, prozvali te osudili ponašanje koje, prema njihovom mišljenju, zasigurno ne priliči jednoj dami.

I dok će im se u radu „Stoj“ tek narugati, u performansu pod nazivom „Borba“ naša će se umjetnica i fizički obračunati s velikim crvenim falusoidnim objektom koji simbolizira patrijarhat. Borba rezultira rušenjem falusoidnog objekta, te ćemo njegovo rušenje čitati  i kao pobjedu umjetnice nad patrijarhatom. Ako ne kao konačnu pobjedu, a onda barem kao jednu dobivenu bitku.
Laura Brcković rođena je u Zagrebu 1992. godine. Magistrirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2021. godine na Nastavničkom odsjeku - Likovna kultura, smjer kiparstvo u klasi izv.prof.art. Vlaste Žanić. Kontinuirano izlaže i sustavno se bavi pojmom skulpture koristeći razne medije. Izlagala je na pedesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj. Dobitnica je triju rektorovih nagradi za kulturno-umjetničku suradnju te timski znanstveni i umjetnički rad u akademskoj godini 2018./2019. te 2020./2021. godini. Nagrađena je 2021. godine Plaketom Izidor Kršnjavi Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu za promicanje struke i Odsjeka za povijest umjetnosti u 2019. godini.