Zrinko Šimunić - prepjevi poezije između betla i sanca

Poezija Zrinka Šimunića prevedena je na slovenski, njemački, talijanski i engleski jezik. Koji je bio put do njihovog prevođenja, posjetiteljima će ispričati sam pjesnik.

Zrinko Šimunić rođen je 9. ožujka 1961. u Čakovcu, u kraju med dvemi vodami. Inženjer je elektrotehnike, živi u Zagrebu, a radi kao elektroprojektant.
Svoju pjesničku misiju započeo je relativno kasno, neposredno prije «ranih srednjih» – izdajući pjesni ljuvene i rumene u vlastitoj nakladi: zbirku «Terra magica» (1997.) 
Druga knjiga, «Pustalovina»  - kradljivac pjesme,  izlazi u nakladi međimurskog književnog kruga «Reči rieč» 1998. godine.
Dobitnik je pjesničke nagrade Jutra poezije «Ružica pl. Orešković» za 2004. godinu, za rukopis knjige pjesama «Organolirika». Knjiga je izašla početkom 2005. godine u knjižnici Jutra poezije.
Početkom  ožujka 2007. godine primljen je u članstvo Društva hrvatskih književnika. Godine 2010. Uvršten je u hrvatsku biografsku enciklopediju „Tko je tko u Hrvatskoj“.
Četvrta knjiga pjesama „Dijete zapada“ izlazi u nakladi grada Čakovca, u  biblioteci „Insula“.  Pjesme u ovoj knjizi izražavaju onu istu zaokupljenost tvarnim i tjelesnim kao i prethodne zbirke, onu istu želju da „pjesma tijelom postane“ (Z. Šimunić), da „se poezija može čitati ustima i pipati rukama“ (Z. Mrkonjić), a da pri tom pjesnik ostane „nehajan, ma svečan" (prema J. Pupačiću).
Peta knjiga pjesama  „Snovi i snohvatice“  također je izašla u nakladi grada Čakovca, u biblioteci „Insula“. Dobrim dijelom je nastala od pjesama objavljivanih na Facebook-u.