I Can See a Real Future For Us
Umjetnice: Iva Ćurić i Sophia PompéryKustosica Petra Vidović
Izložba se bavi pogledom u budućnost: u onu osobnu, zajedničku, tuđu, našu. Nema tu device arta, ni futurizma. Ta budućnost ima svoj početak u sadašnjosti, ne predviđa mnogo, neizvjesna je i egocentrična, pa ipak, odnosi se na sve nas.
Dvije su umjetnice pokušale novim radovima odgovoriti na pitanje što je to stvarna budućnot. Tko smo mi iz naslova? Što je stvarno? Kako to vidimo? Njihovi radovi zalaze u područje umjetne inteligencije, manipulacije, privida. Zajedničko Ivi Ćurić i Sophiji Pompéry je korištenje različitih medija na način da se osvještava i naglašava neprimjetno, zalazi u područje rubnog i neopipljivog. Fasciniraju svojom mirnoćom, humorom i diskrecijom, a opet, dotiču se aktualnih i važnih tema poput klimatskih promjena i fake newsa. Upravo (ironična) izjava iz naslova koja s velikom sigurnošću govori da jasno vidimo budućnost i da je ona zajednička, postaje misao vodilja kroz izložbu. Naravno da u budućnost nismo sigurni, a svaki od ovih radova na poseban način postavlja novo pitanje, dodaje novu nesigurnost.
Pitanja kojima se bave znanstvenici, političari, ekonomisti, ove umjetnice postavljaju u svojoj domeni,ona su estetski zaokružena i zaštićena galerijskim kontekstom, ali time ne i manje važna i glasna.
Knjiga o Da i Ne
Iva Ćurić tiska dvije knjige umjetnika baveći se svojim primarnim medijem: grafikom. Za razliku od prethodnih radova, primjerice knjige umjetnika „Fabrication“ kojima tematizira prazninu, tj. odsutnost sadržaja, a čiji naslov nedvosmisleno usmjerava na problem fake newsa, informacija i dezinformacija, ove knjige otvaraju novo, osobno poglavlje u kojem se (gotovo doslovno) pojavljuje njezino meko tkivo - knjiga rečenica upućenih sebi, „da ne“. Korice su poput prave kože, a iz listova u slijepom tisku bubre račenice poput „Mogu to“ i „Reci ne“ kao i „posuđene“, prevedene i prilagođene rečenice Sophije Pompéry poput „Ne brini, naći ću novi problem“ i „Vidim stvarnu budućnost za sebe“.
Knjiga je poput malog self help priručnika, koja ne ostaje samo na binarnom Da i Ne, nego ubacuje ironične rečenice iz horoskopa i služi kao tapšanje samog sebe, osobni vodič za bolju budućnost, ohrabrenje i usmjeravanje. Ona je poput mekog tkiva koje povezuje i podupire organe i kosti, lako se podvrgava deformacijama i apsorbira energiju udarca. Izložba je nastajala godinu dana kroz online susrete i razgovore. Cilj tih susreta nije bio stvoriti zajednički rad, već razmijeniti mišljenja i poglede na dnevne preokupacije u radu i životu umjetnica. Tako i dolazi do „posuđivanja“ i citatnosti u radovima, ali i suverenog korištenja umjete inteligencije koja se nameće kao svakodnevni alat, a istovremeno otvara prostor za analizu i kritiku.
Glowing globe
Preeksponirane fotografije trgovine s globusima (Schropp) slovkaju užas budućnosti: popularni berlinski dućan s globusima koji djeluje od davne 1742. već se duže vrijeme bori da preživi u teškoj konkurenciji kineskih globusa i google mapa te se seli iz kvarta u kvart zbog visokih troškova najma. Tko će kupiti globus, taj užareni svijet? Neizvjesna budućnost visi nad dućanom, ali i nad svijetom. On je najtopliji, najsvijetliji, najumorniji. Ugođaj fotografija je poput hipnotizirajuće serije slika Renéa Magrittea „Carstvo svjetlosti“ (“L’empire des lumières”), naoko prazan i apstrahiran, a s druge strane, slojevit i mnogoznačan. Pompéry se i inače u svom radu bavi suptilnim komentarima na klimatske promjene („Luv&Lee“, „Ich glaube nicht an Windstärke“), zagađenje svjetlom („Floods“) i kartografijom („Worlds“), nerijetko posežući za medijem fotografije iznimno duge ili kratke ekspozicije, instalacijom ili videom, ostajvljajući varljiv dojam da se radi o ugodnoj, estetski dotjeranoj i značenjem neopterećenoj likovnoj formi.
Clouds i druge priče
Odgovor na Ćurićine knjige Sophia Pompéry pruža kroz tanku zavjesu s printom oblaka (out of the cloud) generiranih uz pomoć umjetne inteligencije. Zavjesa ima višestruku ulogu: ona sklanja i zamagljuje pogled, nestabilna je i lelujava, dijeli prostor galerije, odvaja pogled, zamagljuje budućnost. Oblaci su crno-bijeli i osim što nose dugoišekivanu kišu poslije najtoplijeg ljeta u povijesti mjerenja, pohranjuju osobne podatke. Romantika baroknih oblaka, poput onih iz crkvene ikonografije nakon Tridentskog koncila koji slave Djevicu i svece nadahnjujući vjernike u protureformacijskom žaru, brzo se rasplinjuje u natpisima na zrcalnoj foliji koji ispunjavaju galeriju i izlaze na ulicu. „I Can See a Real Future for Us” i “Don’t Worry, I’ll Find You a New Problem” neke su od rečenica Sophie Pompéry i Ive Ćurić (Hybrid cloud environment) koji intrigiraju maštu sve dok se posjetitelj ne zadubi u misli i uoči svoj odraz u ogledalu koje pojašnjava stvari, daje odgovore na sva pitanja.