Marina Rajšić - Print Screen

Print Screen

Instalacija se sastoji od pet ploha koje oponašaju otvorene prozore na radnoj površini računala, a prekriva ih višekanalni video u kojem autorica propituje imperativ ljepote i kult mladosti kojeg kontinuirano nameću mediji i razvijaju društvene mreže. Naglasak je na pojavi tjelesne dismorfije koja se razvila pojavom Snapchat aplikacije za filtriranje izgleda lica, čime naznačuje kako se ovisnost o digitalnoj slici duboko ukorijenila u realitetu koji egzistira izvan fizičke sfere, gdje rodne uloge i dalje ostaju podijeljene. Marina Rajšić (1995.) progovara o novodobnoj krizi ženskog identiteta. Fenomenom dismorfije ukazuje na položaj žene u društvu i potvrđuje da se ne uspijeva oduprijeti društvenom nasilju koje joj nameće ulogu da ugađa pogledu drugih. Pozornost skreće i na virtualni prostor u kojem utvare poprimaju status neoborive činjenice, čineći kategoriju istine i laži nerazlučivima.
Knjiga Johna Bergera Načini gledanja započinje riječima: „Gledanje prethodi riječima. Dijete gleda i prepoznaje slike prije nego što progovori“. Berger nastavlja, „riječima mi objašnjavamo svijet, ali gledanjem pronalazimo svoje mjesto svijetu.“ Ljudi su strastveni oko pronalaska svog mjesta u svijetu. Zato je ono što gledamo izrazito važno, jer nas to određuje, smješta nas u društvo, u svijet. Određuje horizont naših očekivanja, određuje naše raspoloženje koje je odraz našeg odnosa prema očekivanjima koja stvaramo.
No, ne stvaramo sami ta očekivanja, društvo stvara uloge za koje prolazimo audicije, određuje standarde vrijednosti i vjerovanja, fizičkog izgleda, radnih navika, intelektualnih sposobnosti, oblika potrošnje i još mnogo čega drugoga. Naravno, nisu samo slike instrumenti ovog procesa, svoju ulogu imaju riječi, ritmovi, melodije, mirisi i okusi, a odvijaju se u obitelji, školi, među vršnjacima, susjedima, sugrađanima. Danas u tom procesu sve značajniju ulogu imaju strojevi, algoritmi koji nam serviraju informacije u formi slika, zvukova i riječi putem velikih i malih računala. Ekrane računala i mobitela gledamo neprekidno, svakodnevno. Te su slike organizirane oko naših individualnih interesa, tu se nalazimo u središtu svijeta kojeg sami stvaramo.

Marina Rajšić svojom instalacijom Print Screen kreira simulaciju virtualnog/cyber prostora, u fizičkom prostoru, prostoru galerije. Autorica Print Screenom rasprostire i raslojava radnu površinu računala kako bi ukazala na osobine umrežene javnosti koja je važan faktor u određenju njezinog mjesta u svijetu. Radi se o sadržaju koji je široko dostupan i prisutan, ali u ovoj određenoj kombinaciji postaje jedinstven i intenzivan tako da emocionalno, intelektualno i fizički utječe na posjetitelja izložbe, ali i na samu autoricu rada kao pripadnicu današnje generacije.
Biografija autorice
Marina Rajšić (1995., Rijeka) umjetnica je i dizajnerica vizualnih komunikacija. Diplomirala je Vizualne komunikacije i grafički dizajn na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci 2019. godine. U prosincu 2018. objavljuje umjetničku knjigu naziva Umjetnost lijepog, za koju je nagrađena Rektorovom nagradom Sveučilišta u Rijeci. Finalistica je nagrade Radoslav Putar 2022., koja je dio međunarodne mreže YVAA - Young Visual Artists Awards, te dobitnica 2. Nagrade Ivan Kožarić (2022.), koju dodjeljuje MSU i Grad Zagreb. Dobitnica je nagrade ULUPUH-a za najbolju mladu umjetnicu 2023. godine. Njezini se radovi nalaze u javnim zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti (Zagreb), Muzeja moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka) i Muzeja suvremene umjetnosti Istre (Pula). Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti. Od 2015. izlaže na samostalnim izložbama (izbor: Print Screen, Galerija Filodrammatica Rijeka - Drugo More, 2021.; Čestice lipe, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, 2021.; Posebna prigoda, Gradska galerija Labin, 2022.) i skupnim izložbama (izbor: Sedam lica grada, Galerija Kortil Rijeka, 2021; Nagrada Radoslav Putar finale, Salon Galić, Split, 2022., XIV. Trijenale hrvatskog kiparstva, Meštrovićev paviljon (HDLU), Zagreb, 2022.; Kud plovi ovaj oblak?, MMSU Rijeka, 2023.)