Ljubica Golubić: To je tvoja zemlja

„To je tvoja zemlja“ naziv je izložbe kojom se mlada umjetnica Ljubica Golubić predstavlja posjetiteljima Galerije VN. Izložba se sastoji od dvokanalnog video rada i printa na kojem se nalazi tekst pjesme koju Golubić pjevuši u videu, preveden na nepalski. Riječ je o pjesmi naziva „To je tvoja zemlja“ Vice Vukova iz 1971. godine koja je, zbog domoljubnog karaktera, ponovno postala popularna u periodu osamostaljivanja Hrvatske i rata devedesetih godina prošlog stoljeća.

Ljubica Golubić video snima u Münchenu, na umjetno izgrađenom brdu na rubu grada, koje je nekad bilo smetlište. Naime, kad je Njemačka krajem Drugog svjetskog rata ostala bez centralnih odlagališta smeća, rubni su se dijelovi gradova počeli malo pomalo pretvarati u odlagališta kućnog otpada. Jedno od takvih odlagališta i ono je Fröttmaninger Müllberg, lokacija na kojoj Golubić izvodi i snima svoj rad. U razdoblju od 1954. godine do 1987. godine, na samoj periferiji Münchena, tijekom godina nastajalo je ono što će u narednim desetljećima postati prijetnjom za zdravlje tamošnjih stanovnika - planina smeća. Promišljajući kako riješiti problem gomile otpada, lokalne su vlasti odlučile ovu „planinu“ zatrpati zemljom i pretvoriti u brdo na rubu grada obraslo zelenilom i rekreativnu zonu. Iako ova planina danas izgleda gotovo idilično, s vjetrenjačom na vrhu i stazicama za šetnju ili vožnju bicikla, na njoj je zabranjeno duže zadržavanje zbog štetnih plinova nastalih uslijed fermentacije otpada, koji se nalazi samo nekoliko metara ispod zemlje, odnosno travnjaka. Iz istog je razloga, zbog opasnosti od požara koje bi plinovi mogli potencirati, zabranjeno paljenje svijeća u obližnjoj crkvi. 12 milijuna kubnih metara otpada, koliko ga se nalazi „unutar“ ove rekreacijske zone, proizvodi toksine koji prijete onečišćenju podzemnih voda, pa su na ovoj lokaciji potrebne kontinuirane kontrole voda i tla.

Jedan od videa kojeg Golubić izlaže u Galeriji VN prikazuje panoramsku snimku naizgled idiličnog brda s vjetrenjačom, dok na drugom vidimo umjetnicu kako se uspinje na brdo. Umjetnicu uvijek vidimo s leđa, dok je kamera statična, čime se stvara određeni dojam dramatičnosti. Kadar se prekida u onom trenutku kad Ljubicu gubimo iz vida, a novi kreće upravo ondje gdje je, u slučaju da je kamera ostala na istom mjestu, više ne bismo vidjeli. Dolaskom na vrh brda, umjetnica klekne te krene kopati rupu u zemlji, tiho pjevušeći spomenutu pjesmu Vice Vukova. Smeće se nalazi metrima ispod zemlje i neće ga moći iskopati, no ovu radnju valja promatrati simbolički - kao pokušaj dohvaćanja smeća, to jest svega onog sakrivenog ispod neke uljepšavajuće „maske“. Nalazeći se u gradu u Njemačkog u kojeg su hrvatski gastarbajteri odlazili u velikom broju, umjetnica se ironijski odnosi prema obećanju prosperiteta koje se perpetuiralo s narativima o samostalnoj hrvatskoj državi, stavljajući u jukstapoziciju umjetno brdo od smeća s narativima o boljem životu, koji će, neminovno, s tom samostalnošću uslijediti. Razdoblje u kojem je deponij smeća bio najaktivniji podudara se s razdobljem najvećeg odljeva hrvatskih radnika u Njemačku. Iako deponij više nije aktivan, on je i dalje ondje, baš kao što su i domoljubni narativi i dalje prisutni u diskursima političara koji prešućuju ili negiraju i danas aktualan, nikad snažniji, val odljeva domaćeg radništva u, možda neke druge, obećane zemlje.

Izložba „To je tvoja zemlja“ Ljubice Golubić stoga, s jedne strane, pripovijeda o domoljubnim diskursima, koji poprimaju karakteristike kiča, ali i groteske, dok s one druge, propituje što je to zapravo „dom“. I domoljubne su pjesme oduvijek koketirale s kičem, poručujući nam kako je mjesto na kojem smo rođeni bolje od svih drugih mjesta na svijetu. Prevodeći tekst Vice Vukova na nepalski, umjetnica nam poručuje kako je obećana zemlja, ipak, često negdje drugdje, daleko od „rodne grude“ i kako je težnja za srećom i boljim životom snažnija od osjećaja pripadnosti nekoj naciji. Jer, znali su to još i stari Rimljani - ubi bene, ibi patria. [1]^.

Biografija
Ljubica Golubić (1994.) u svom radu preispituje vrijednosti društva koje konstantno proizvodi proizvode male ili lažne vrijednosti, a tek ponekad reciklira. Studentica je diplomskog studija Grafika na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. dr. art. Mirjane Vodopije. Prethodno je magistrirala Vizualne komunikacije na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Ljetni semestar akademske godine 2022./2023. provodi na Akademie der Bildenen Künste u Münchenu u sklopu Erasmus programa. Sudjelovala je na više skupnih izložbi i umjetničkih projekata. Prvu samostalnu izložbu imala je 2022. godine u Galeriji Polica u Zagrebu, a potom i u Galeriji Šira.

_____________________
[1] Gdje je dobro, ondje je domovina