Siniša Labrović: Jedan dan u životu vesele apokalipse

Živimo u vremenu fragmentacije. Pažnja i vrijeme, a onda i psiha, isparcelizirani su i u stalnom kovitlacu promjena tema, interesa, strahova, misli, poslova, mjesta, uzbudjenja, predaha, rutina, šokova, briga, ekstaza… U kratkim sukcesivnim bljeskovima stvarnosnih doživljaja s onim što gledamo na ekranima i čega se sjećamo, čime nas plaše, potkupljuju, kupovno-privlače i čemu se nadamo smjenjuju se nogomet i gravitacijski valovi, stari ratovi i nove dijete, odvajanje smeća i izbjeglice, onlyfans zvijezde, kućna higijena i hakiranje, depresija i kokain, kašnjenje, turizam i izumiranje, pokornost i sloboda, a mogući razlozi propasti civilizacije dijele se, ili možda množe, izmedju ekoloških katastrofa i porasta temperature, artificijelne inteligencije, pandemija i ratova u kojima prijetnja nuklearnim oružjem postaje svakodnevna. Sve to ne smeta kontinuiranoj ekstazi uspjeha svih vrsta, zvijezda svih profila, profita svih biznisa. I sve izgleda sve veselije jer svi postajemo sve ambiciozniji u trci da se proslavimo, obogatimo, obogotvorimo. Sve je ganc novo kao perfektno fejsliftirano lice, jedino od ispod probijaju stare bore naše grčevite prošlosti strahova, krvoločnosti, samozavaravanja i bezbrižnosti. Ali tu je i utjeha: ako i umremo, netko će već profitirati.