Hrvoje Đukez: Knjiga kao igra

Izložba 04.07.2024. - 31.07.2024. Knjižnica Silvija Strahimira Kranjčevića Početak događanja: 18 sati Galerija Prozori

Radionica i predstavljanje umjetničke knjige Hrvoja Đukeza " Knjiga kao igra", nastale u koautorstvu s Borisom Greinerom, održat će se u utorak, 4. 7. s početkom u 18 sati.


Nova se epizoda Đukezove obrade plastike temelji na iskustvima dosadašnjeg procesa istraživanja, radionica i izlaganja na temu kućnog plastičnog otpada. Tijekom proteklih 12 mjeseci, na primjeru vlastitog domaćinstva, istražio je vrste jednokratnog plastičnog otpada, preradio oko 40 % kućnog otpada te oblikovao preko pedeset uporabnih predmeta. Na premijernom je predstavljanju rezultata kućne is- trage, u suradnji s kustosicom Galerije Prozori Petrom Dolanjski, održao radionicu za javnost i predstavio izložbu “Plastic Jungle” (Galerija Prozori, 2023.). “Nekolicinu uporabnih predmeta, kao i nekolicinu neuporabnih skulpturica, izlaže tek kao ogledne primjerke, a zapravo predlaže metodu. To nije tehnološki izum, odavno se reciklira plastika, štoviše, znak za reciklažu poslužio je kao podloga za lo- gotip zaglavlja pojedinih izložbenih jedinica, pa tako legenda postaje dokument ov- jeren potpisom produkcije: plastic jungle. Da ne bi bilo zabune, da se čep (HDPE - high-density poluethylen) ne bi našao u okruženju LDPE, pripadajuće kartonske kutije za smeće / izložbeni postamenti različitih su boja, a u galeriju (ili garažu) dolaze kao plohe i na licu mjesta se sklapaju. Cijelo se izložbeno postrojenje može shvatiti kao zaokružen i samodostatan poklon paket, od ideje, preko procesa do grafičkog obli- kovanja pojedinih etapa. Smještajući taj paket u područje dizajna, pozicionirao bi se između produkt dizajna i onog spekulativnog, koji anticipira budućnost, ali u isto vrijeme pomaže u promišljanju i razumijevanju današnjeg svijeta.“* (https://osvojenapodrucja.petikat.com/plastic-jungle/)
Turneju je nastavio u Tehničkom muzeju Nikola Tesla i na otoku Prviću u sklopu međunarodnog kampusa Bioplanet. Pa ako bi se nekim svjetskim dogovorom uspjelo beton zamijeniti ciglom, ugasiti neon, ograničiti broj vozila i sveukupnu potrošnju, plastika bi ostala, bez nje civilizacija ne može preživjeti. Efikasna do mjere nezamjenjivosti, ali i trajna u okolnostima vječnosti. Ono što je čovjek stvorio, čovjek ne zna rastvoriti. Spojio je ele- mente iz prirode, dodao začin, ali ne može maknuti začin i vratiti elemente prirodi i suočava se s činjenicom da mu je najbolja prijateljica ujedno i najgora neprijateljica. Pa dok plastika po cijelom svijetu likuje u trijumfu, Đukez u garaži, svjestan da može jedino ublažiti poraz, smišlja oblike suživota.
S obzirom na odgovornost koju osjeća spram problema kojega i pojedinačno i globalno baštinimo, sada objavljuje knjigu - vodič - priručnik u kojem objedinjuje iskustva u poznavanju ispitane materije te pronalazi nove mogućnosti, uvjetima kućne reciklaže dodaje i knjigoveški proces. Proizvedeni se hibrid sastoji od plastičnih ploča koje su papirnatim stranicama istog formata povezane u cjelinu. Kombinaciju prešanih plastičnih ploča i papira na kojima su isprintani crteži i tekstovi moguće je raširiti poput harmonike i predstaviti kao objekt ili sklopiti i listati poput knjige.
Što se tiče plastičnih stranica, one su u potpunosti rezultat kućnog otpada, dočim se na papirnatim stranicama crteži i tekstovi odnose spram onoga što se nalazi nasuprot plastičnom kućnom otpadu, a to je živi, organski eksterijer, odnosno priroda. Unatoč tom sadržajno sirovinskom kontrastu, umjetna i živa istina se kroz listanje knjige nadovezuju. Apstraktne šare plastičnih stranica ponekad su vrlo žive, drugi puta ugašenih, tamnijih nijansi, nastale dobrim dijelom slučajno, prolaze kroz Đukezov proces zagrijavanja i prešanja, čemu je, dakako, prethodilo razvrstavanje. Naime, neke su stranice od čepova, druge od boca, treće od vrećica, a svaka je od njih posve autentična, odnosno neponovljiva. Doimaju se posve likovno, poput slikarskih interpolacija koje se pojavljuju u ulozi ovitka ili pak unutar ‘knjižnog’ bloka najavljuju novi odlomak. I dok jedna podsjeća na detalj cvjetne livade u izvedbi impre- sionista, u drugoj bi se mogla prepoznati referenca na Gromače, a u trećoj interpretacija Seraultovog poentilističkog autoportreta.

Crnobijeli crteži predstavljaju svojevrstan most ili, preciznije, prijelaznu fazu između apstracije i figuracije. Slobodnim su potezom, ugljenom ili akvarelom, portretirani pejzaži, njihove strukture, drugim riječima, glasnogovornici njihove elementarnosti, stilizacije ravnica, brda, mora i slično. Pa, ako bi se moglo zaključiti da su crteži autorska odnosno slikarska reakcija na rezultat kućnog tehnološkog procesa, pridruženi se tekstovi, u formi vezana stiha, pojavljuju poput iskrcavanja na figurativni teren. Iako aliteracijom i formom simuliraju pjesmice, radi se o gotovo pripovjednim proznim cticama koje se nadovezuju na drugu etapu izvedbe, poluapstraktne crteže. Ali ne opisuju njihov sadržaj, nego predlažu situacije asocirane Đukezovim pejzažima.
Na razini knjige putovanje od slučajne apstrakcije, preko njezine slikarske interpretacije do konkretnog, ali ironijski intonirana teksta, naglašeno je prijedlogom njezina čitanja. Naime, sklopljenu se knjigu može listati beskonačno, iako ima početak, nakon završetka, kontinuirano nas okretanje stranica ponovo dovodi na početak.
Beskonačna knjiga, zahvaljujući čvrstim plastičnim stranicama, raširena u otvorenu ili zatvorenu harmoniku, postaje objekt oko kojeg obilazimo također gubeći iz vida početak i kraj. Nastala sinergijom tehnologije i analogije, slučajnošću plastične metamorfoze, slobodnim potezom slikara i vezanom metrikom pisca, knjiga se ne suprotstavlja neumitnom civilizacijskom procesu, ali ne reklamira ni kohabitaciju s umjetnim čovjekovim neprijateljem, nego se očituje kao prijedlog obračuna s posljedicama.
Na razini medijskog izraza, ovaj artist book ne predstavlja inovaciju s obzirom na plastične stranice kojih je bilo i bit će u knjigama (kao što je i plastičnih legura na suvremenoj sceni više nego mramora, kamena ili željeza). Njegova je ključna ideja predstaviti se kao model koji kreće od svima dostupne kućne radinosti, koja pak, donosi osjećaj osobne pobjede nad globalnim neprijateljem. No, za razliku od elemenata predstavljenih izložbom “Plastic Jungle”, kojima nije bilo potrebno ni tehnološko postrojenje ni umjetničko umijeće, ovdje je ovo potonje ipak prisutno, ovaj je artist book ipak znatno više od pukog predstavljanja mogućnosti, ponajprije stoga što u proces ravnopravno uključuje razne čimbenike, a između ostalih i kreativnost. Ona se, na razini proizvodnje, pojavljuje kao reakcija na stvarnost, pa ma kakva ona bila. Drugim riječima, postojanje u uniformnom plastičnom vremenu ipak ne isključuje individualnu autorsku inicijativu. Prihvaća činjenicu da umjetnost neće promijeniti svijet, ali se javlja svojim gejzirom dokazujući da svijet neće ugasiti potrebu za njom. Moguće da ova knjiga neće rezultirati sveopćom revolucijom, Raymond Queneau, primjerice, kaže da su knjige kamenje koje se baca u more, neke naprave žabice, ali sve, na kraju, potonu na dno.
S druge strane, Paul Valéry tvrdi da nema hoda bez zapreka. Ali da je upravo stoga oblik tako važan: oblik mora uzeti od zapreke, koliko joj treba, da se miče, ali da uzme samo ono, što najmanje sprečava pomicanje.
Pa kao što se puž iz uvodnog haikua nikad neće popeti na brdo Fuji, tako ni čovjek nikad neće pobijediti plastiku. Ne preostaje mu drugo, nego da se, poput puža, bez obzira na brzinu (odnosno poraze ili pobjede), nastavi penjati.
 
Boris Greiner

---------------------------------------------

Hrvoje Đukez (r. 1972., Zagreb) diplomirao je na Odsjeku za slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Zagreb. Dobitnik je nagrade Zaba za diplomski rad. Djeluje u područjima dizajna, slikarstva, scenografije, performansa. Kontinuirano izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.  Profesionalno se bavi oblikovanjem muzejskih izložbi i muzejskih postava, industrijskim i grafičkim dizajnom. Voditelj i autor više likovnih radionica. Član HZSU-a  i umjetničke radionice Petikat (Habjan, Žeželj, Cvjetanović, Greiner).

---------------------------------------------

KNJIGA KAO IGRA
Hrvoje Đukez
 
Biblioteka Prozori
Nakladnik: Knjižnice grada Zagreba, Trg A. Starčevića 6, Zagreb
Za nakladnika: Maja Bodiš
 
Koncept, crteži, plastika: Hrvoje Đukez
Tekst, dizajn: Boris Greiner
Urednica: Petra Dolanjski Harni
Lektura: Neli Mindoljević
Tisak: Digel
Naklada: 3
Zagreb, 2024.
 

Knjiga je nastala u okviru programa „Biblioteka Prozori“ Galerije Prozori, Knjižnica Silvija Strahimira Kranjčevića (Knjižnice grada Zagreba).
 
Projekt je realiziran uz podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.